Knjiga proroka Izaije

"Šaljite janjce vladaocu u zemlji Seli preko pustinje prema gori kćeri sionske!"

Kao ptice, što bježe, kao gnijezdo istjerano bit će kćeri Moaba na gazovima Amona.

"Učini vijeće! Stvori odluku! Načini kao noć sjenu svoju u podne! Zakloni izgnane! Nemoj izdati bjegunaca!

Ah, da bi mogli kod tebe boraviti izgnanici Moabovi! Od pustošnika budi im zaštita, jer nest; je nasilnika, prestaje pustošenje, iščeznuo je iz zemlje tlačitelj.

Podiže se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac u šatoru Davidovu, koji teži za pravicom i traži pravednost."

"Čuli smo za oholost Moaba, vrlo veliku, za uznositost njegovu, nadutost njegovu, obijest njegovu i za ništetnu hvalidbu njegovu."

Zato će Moab jaukati za Moabom. Sve će jaukati. Za kolačima od grožđa iz Kir-Hareseta uzdisat će, posve poraženi.

Jer se posušiše polja Hešbona, čokot Sibme. Gospoda naroda potrše plemenito grožđe njihovo, što je dosezalo do Jazera, zamicalo do u pustinju, kojemu su se loze pružale i dolazile do na more.

Zato ću plakati s Jazerom za lozama Sibme, zalijevat ću te suzama, Hešbone i Elealo; jer u žetvu tvoju i u berbu tvoju udari poziv na rat.

Nestade radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se, vina u kacama ne gazi gazilac, zamuklo je podvikivanje.

Kad se pojavi Moab i umori se na visini i dođe u svetište, da se pomoli: ništa neće postići.

Ovo je riječ, koju nekoć reče Gospod o Moabu.

. A sada je govorio Gospod ovako: "U tri godine kao godine jednog najamnika postala je prezrena slava Moabova sa svim velikim mnoštvom. Još je samo ostatak, vrlo malen, neugledan."