Knjiga proroka Izaije
Izaija, glava 2
Objava, koju je primio Izaija, sin Amosov, o Judi i Jerusalemu.
Na svršetku dana dogodit će se, da bude utvrđena gora s kućom Gospodnjom kao glavica gorama, uzvišena iznad visina.
Tada će grnuti k njoj svi koliki narodi. Mnogi će narodi ići tamo i govoriti: "Dođite da idemo na goru Gospodnju, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on ući svojim putovima! Mi hoćemo hoditi stazama njegovim, jer nauka izlazi sa Siona i riječ Gospodnja od Jerusalema.
On sudi među narodima, govori pravicu mnogim narodima. Oni raskivaju mačeve svoje za raonike, koplja svoja za srpove. Više ne diže mač narod proti narodu i više se ne uči ratu.
Dakle, kućo Jakovljeva, zaputimo u svjetlosti Gospodnjoj!
Ali si odbacio narod svoj, kuću Jakovljevu; jer su puni vračara s Istoka, gatalaca kao Filistejci. Idu ruku u ruku s tuđincima.
Puna je zemlja njihova srebra i zlata i nema broja blagu njihovu; puna je zemlja njihova konja i nema broja kolima njihovim.
Puna je zemlja njihova idola i klanjaju se djelu ruku svojih, što ga načiniše prsti njihovi.
Pregiblje se čovjek, poništava se muž; nećeš im oprostiti.
Zavuci se u pećine kamene, skrij se u prah, pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvišenim veličanstvom njegovim!
Prignut će se uznositost ljudi, poništit će se oholost muževa. Samo je Gospod uzvišen u onaj dan.
Jer će dan suda Gospod nad vojskama održati nad svim, što je oholo i uznosito, i nad svim, što se podiže, da se to poništi,
Nad svim cedrima Libanona, visokim, ponositim, i nad svim hrastovima od Bašana,
Nad svim gorama visokim i nad svim humovima izdignutim,
Nad svakom kulom visokom i svakim zidom utvrđenim,
Nad svim lađama taršiškim i nad svakim brodom dragocjenim.
Prignut će se uznositost ljudi, poništit će se oholost muževa. Samo je Gospod uzvišen u onaj dan.
Iščeznut će svi idoli.
Zavlačit će se ljudi u pećine kamene, u rupe zemaljske pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvišenim veličanstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne.
U onaj će dan čovjek idole svoje iz srebra i zlata, što ih načinio sebi, da im se klanja, pobacati krticama i slijepim mišima.
Da se zavuče u rasjekline kamene, u pukotine gorske pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvišenim veličanstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne.
Zato se prođite ljudi, kojima kroz nos ide dah životni! Kako ih treba malo cijeniti!