Knjiga proroka Izaije

Ljuto viđenje objavilo mi se: "Razbojnik robi, pustošnik pustoši. Uzađi, Elame, opkoli, Medijo! Činim kraj svemu uzdisanju u Babilonu.

Zato su bedra moja puna grčeva. Bolovi me obuzimaju kao bolovi porodilje. Zaglušen sam od onoga, što čujem. Zbunjen sam od onoga, što vidim.

Smeteno mi kuca srce, groza me hvata, tamno doba za kojim sam čeznuo, pretvorilo mi se u strahotu.

Spremi se stol, prostre se pokrivalo, jede se i pije, "Ustajte, knezovi, mažite štit!"

Jer ovako mi reče Svemogući: "Idi, postavi stražara, što vidi, neka javi!

Vidi li momčad na konju, dva reda konjanika, povorku magaraca, povorku deva, neka sluša oštro i napeto!"

I povika on: "Na straži, Svemogući, stojim jednako danju, na straži svojoj stojim po svu noć!

I eto, dolazi povorka momčadi na konju, dva reda konjanika." On povika i reče: "Pade, pade Babilon, razbiše se o zemlju svi idolski likovi njegovi!"

Narode moj satrveni i smlaćeni, što sam čuo od Gospoda nad vojskama, od Boga Izraelova, to sam vam javio.

Presuda nad Dumahom. Sa Seira viče se meni: "Stražaru, kako je daleko noć, stražaru, kako je daleko noć?"

Stražar veli: "Jutro dolazi - a i noć. Ako hoćete pitati, pitajte! Dođite samo opet!"

Presuda nad Arabijom. U šumi ostanite navečer, putnici od Dedana!

Iznesite vode pred žedne, stanovnici od Teme! Pružite jelo bjeguncu!

Jer pobjegoše od mačeva, od mača gologa, od luka zapetoga, od žestine boja.

Jer ovako mi reče Gospod: "Još godina kao godina nadničara, i

Ostatak strijelaca od sinova cedarskih bit će malen brojem; jer tako reče Gospod, Bog Izraelov,"