Knjiga proroka Izaije
Izaija, glava 22
Presuda nad dolinom gledanja. Što ti je, te je sav narod tvoj uzašao na krovove,
Grade, koji vičeš i bučiš, grade veseli. Tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem, nijesu pali u ratu.
Knezovi su tvoji svi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su ratnici tvoji pohvatani, a bježali su daleko.
Zato velim: "Prođite me se; ja moram plakati gorko! Ne trudite se da me tješite zbog uništenja naroda mojega!"
Dan zabune, potiranja, pometnje dolazi od Svemogućega Gospoda nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi, i ori se vika proti gori.
Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio štit.
Krasne doline tvoje bile su pune kola; Na vratima gradskim namjestili se konjanici.
Tako je On oduzeo zaslon Judin A ovaj je u ono vrijeme gledao na oružje u kući šumskoj.
Vidjeli ste da je mnogo proloma na gradu Davidovu i skupili ste vodu donjega jezera.
Razgledali ste kuće Jerusalema i porušili ste kuće, da utvrdite zid.
Načinili ste jaz među dva zida za vodu staroga jezera. Ali nijeste pogledali na onoga, koji je to tako uredio, i nijeste se obazirali na onoga, koji je to odavna zaključio.
Svemogući Gospod nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plačete i tugujete, da ošišate kose, da nosite haljine žalosne.
Ali eto: "radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: "Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!"
Zato mi se je Gospod opet i opet javio: "Zaista, neće vam se oprostiti ova zlodjela, dok ne umrete", veli svemogući Gospod nad vojskama.
Ovako veliki svemogući Gospod nad vojskama: "Ustani, idi k onome dvoraninu, k Šebni, upravitelju dvora:
Što imaš ti ovdje, i kojega imaš ti ovdje, te si isklesao sebi grob, isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu?
Evo, čovječe, Gospod će te saviti,
Smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u zemlju daleku i prostranu. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći sjajna kola tvoja, sramoto dvora gospodara svojega!
Istjerat ću te iz službe tvoje i svrgnuti s mjesta tvojega."
U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, sina Hilkijina.
Njega ću obući u službenu haljinu tvoju, opasat ću ga tkanicom tvojom. Njemu predajem vlast tvoju, on će biti otac stanovnicima Jerusalema i kući Judinoj.
Ključ Davidov mećem na pleća njegova, da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori.
Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću oca svojega.
O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće oca njegova, mladica i ogranci, sve malo posuđe od zdjelica do svakojakih vrčeva.
U onaj dan - veli Gospod nad vojskama - pomaknut će se kolac, koji se uglavio na tvrdu mjestu, izbit će se i past će. I sav teret što je visio na njemu, propast će, jer Gospod je rekao.