Knjiga proroka Izaije

Ti si Bog moj, Gospode, tebe ja slavim, imenu tvojemu pjevam hvalu, jer si učinio djela čudesna, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini.

Jer si grad pretvorio u ruševinu, utvrđeno mjesto u ruševine, palače oholih u grad izgubljeni i nikad se više ne sagradi.

Zato te štuju narodi jaki, boje te se gradovi silnih plemena.

Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji njegovoj, krov od oluje, sjena od žege sunčane, jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak, koji udara o zid,

Kao žega sunčana nad suhom zemljom, jer si potušio buku oholih. Kao sjenom oblaka žegu sunčanu, tako si potušio pjevanje nasilnika."

Pripravit će Gospod nad vojskama svima narodima na ovoj gori gozbu izabranoga, Gozbu od pretiline, gozbu izvrsna vina, najboljih najljepših jela i srži, i starih najčistijih vina.

Uništit će na ovoj gori zastirač, što zastire sve narode, pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.

Uništava smrt zauvijek, Svemogući Gospod briše suze sa svakoga lica. Sramotu naroda svojega uklanja sa sve zemlje; jer je rekao Gospod.

Reći će se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u kojega se ufamo, da će nas spasiti; ovo je Gospodu kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog pomoći njegove!"

Jer će ruka Gospodnja počivati na ovoj gori. Na mjestu njezinu pogazit će se Moab, kao što se slama gazi na gumnu.

On će tvrde, strme zidove tvoje razrušiti, srušiti, baciti na zemlju u prah.