Knjiga proroka Izaije

Teško gizdavome vijencu pijanica Efraimovih i uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline pijanih od vina!

Nogama će ih izgaziti, gizdavi vijenac pijanica Efraimovih.

I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj smokvi prije žetve: ugleda li je tko, već je pojede, jedva je došla u ruku njegovu.

U onaj će dan Gospod nad vojskama ostatku naroda svojega biti kićena kruna i sjajan vijenac na čelu.

Duh pravice onome, koji sjedi da sudi, i snaga junačka onima, koji suzbijaju navalu kod vrata.

I ovi tu teturaju od vina i posrću od silovita pića. Svećenici i proroci teturaju od silovita pića, osvojilo ih vino i posrću od silovita vina posrću u prorokovanju i spotiču se u suđenju.

Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gada do posljednjeg mjesta.

"Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? One, koji su odviknuti od mlijeka, koji su odbijeni od prsiju?

Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.

Dakako, tepavim usnama i tuđim jezikom govorit će tome narodu,

On, koji im je rekao: "Ovo je počivalište - dajte počinak umornima! - i ovo je okrijepilište." Ali ne htjedoše poslušati.

I bit će im riječ Gospodnja: zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje. Da idu i padaju nauznak, da se razbiju, da se zapletu i uhvate.

Zato čujte, vi podsmjevači, riječ Gospodnju, vi kolovođe toga naroda u Jerusalemu!

Vi velite: "Mi smo sklopili savez sa smrću, učinili smo ugovor s carstvom mrtvih. Kad se prelije bič, neće nas dohvatiti; jer smo se utekli k lukavosti i skrili smo se u prijevaru."

Zato ovako veli svemogući Gospod: "Evo, ja mećem temeljni kamen u Sionu, prokušan kamen, skupocjen ugaoni kamen, što drži najčvršće. Tko vjeruje, neće uzmaknuti.

Učinit ću pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tuča potre utočište lukavosti, voda odnese zaklon."

Tada će se razvezati savez vaš sa smrću, i ugovor će vaš sa svijetom mrtvih pasti. Kad bukne povodanj, satrt će vas.

Kadgod bukne, odnijet će vas, jer će buknuti svako jutro, danju i noću. Kad se čuje glas, bit će sam strah.

Jer će postelja biti prekratka, da se pruži čovjek, pokrivač i preuzak, da se umota.

Jer kao la gori Perasimu ustat će Gospod, kao u dolini kod Gibeona razgnjevit će se, da izvrši djelo svoje - čudesno djelo - , da učini posao svoj - neobičan posao svoj.

Zato se prođite svojega podsmijevanja, da okovi vaši ne postanu još jači, jer sam određeno uništenje čuo od svemogućega Gospoda nad vojskama proti svoj zemlji.

Pazite i čujte glas moj! Slušajte i čujte govor moj!

Ore svaki dan orač, da posije. Brazdi i povlači jednako njivu svoju.

Zar ne? Kad je poravnio ozgo, tada sije grahor i kim; meće pšenicu u redovima i ječam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto.

Tako ga je upućivao i učio Bog njegov kako će raditi.

Jer se grahor ne mlati branom, niti se točak kolski obrće po kuminu; nego se štapom mlati grahor, i kumin prutom.

Satire li se pšenica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obrće točak kolski, ili se tjeraju konji, ali se ne satire.

I to dolazi od Gospoda nad vojskama; divna je osnova njegova, velika je mudrost njegova.