Knjiga proroka Izaije
Izaija, glava 62
Zbog Siona ne smijem šutjeti, zbog Jerusalema ne smijem mirovati, dok opravdanje njegovo ne izađe kao svjetlost i spasenje njegovo kao goruća baklja.
I narodi će vidjeti opravdanje tvoje i svi kraljevi slavu tvoju, i prozvat ćeš se novim imenom, što će ga odrediti usta Gospodnja.
Tada ćeš biti sjajna kruna u ruci Gospodnjoj i kraljevski zlatni vijenac a ruci Boga svojega.
Nećeš se više zvati "ostavljena", niti će se zemlja tvoja zvati "pustinja", nego ćeš se zvati "milina moja" i zemlja tvoja "udata", jer ćeš se dopasti Gospodu, i zemlju će tvoju on uzeti za vjerenicu.
Jer kao što se mladić vjeri s djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed djeca tvoja. I kako se vjerenik raduje vjerenici, tako se tebi raduje Bog tvoj.
"Na zidovima tvojim, Jerusaleme, namjestio sam stražare; čitav dan i svu noć neće oni ušutjeti ni za tren." Vi, koji imate spominjati Gospoda, ne šutite!
Ne dajite mu mira, dok ne uspostavi Jerusalema i ne učini ga slavom na zemlji!
Zakleo se je Gospod desnicom svojom i jakom mišicom svojom: "Neću više nikad dati žita tvojega neprijateljima tvojim za hranu, i tuđini neće više piti vina tvojega, oko kojega si se trudio.
Ne, tko je žeo zrno, neka ga jede i pritom Gospoda hvali! I tko je unio vino, neka ga i pije u svetim trijemovima mojim!
Prođite, prođite kroz vrata, napravite put narodu! Sagradite, sagradite cestu, uklonite s nje kamenje! Podignite zastavu narodima!
Evo, Gospod oglasuje do na kraj zemlje: "Recite kćeri sionskoj: Evo, spasitelj tvoj dolazi! Evo, plaća njegova dolazi s njim, i vraćanje njegovo ide pred njim!"
Oni će se zvati svet narod, "otkupljenici Gospodnji". A ti ćeš se zvati "traženi", "neostavljeni grad".
