Knjiga proroka Izaije

U dane Ahaza, sina Jotama, sina Uzije, kralja Judina, dođoše kralj Resin od Arama i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraelov, na Jerusalem, da ga opsjednu, ali ga ne mogoše zauzeti.

Javiše kući Davidovoj: "Aram se je utaborio u Efraimu." Tada zadrhta srce njegovo i srce naroda njegova kao što ustrepće drveće u šumi od vjetra.

I Gospod reče Izaiji: "Izađi k Ahazu, ti i tvoj sin Šear-Jašub, na kraj vodovoda gornjega jezera l na put kod polja valjareva,

I reci mu: čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od ta dva ugarka, što se puše, unatoč raspaljenom gnjevu Resina i Arama i sina Remalijina!

Jer Haran zlo misli proti tebi i Efraim i sin Remalijin,

Jer rekoše: "Hajdemo na Judu, pritisnimo ga, osvojimo ga za se, i sina Tabelova učinimo kraljem u njem!"

Zato veli Gospod, Svemogući: "To neće nikada uspjeti i nikada se dogoditi!

Ne, Aramu je glava Damask, i Damasku je glava Resin. Još šezdeset i pet godina, i Efraim je opustošen, i nema više tamo naroda.

Efraimu je glava Samarija, i Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, nemate više opstanka."

I Gospod reče dalje Ahazu:

"Izmoli sebi znak od Gospoda, Boga svojega, u dubini dolje, ili gore u visini!

Ahaz odgovori: "Neću moliti za to, niti ću kušati Gospoda."

Tada reče Izaija: "Slušajte dakle od kuće Davidove! Nije li vam dosta, što dosađujete ljudima, da još dosađujete i Bogu mojemu?

Gruševinom i medom hranit će se, dok ne nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro.

Jer prije nego još dječak nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro, ležat će opustošena zemlja, pred koje dvojicom kraljeva tebe hvata groza.

Gospod će pustiti na te, na narod tvoj i na kuću oca tvojega dane, kakvih nije bilo, otkad Efraim otpade od Jude, preko kralja asirskoga.

U onaj će se dan dogoditi, da Gospod zazviždi muhi, što sjedi na kraj rijeka egipatskih, i pčeli u zemlji asirskoj.

Svi oni dolaze i nastanjuju se u pustim dolinama i u kamenim rasjelinama, u svim trnjacima i na svakom pašnjaku.

U onaj će dan Svemogući obrijati britvom kupljenom iz preko Eufrata, kraljem asirskim, kosu na glavi i sve druge kose. I bradu će on uzeti.

U onaj će se dan dogoditi, da jedan sebi drži kravicu i dvije ovce.

I zbog množine mlijeka, što ga one daju, hranit će se ljudi gruševinom; jer od gruševine i meda živjet će svaki, koji je preostao u zemlji.

U onaj će se dan dogoditi, da je svako mjesto, gdje ima tisuće čokota za tisuću šekela, puno trnja i puno drače.

Sa strijelom i lukom ide se onamo, jer je sva zemlja trnje i drača.

Na sve brežuljke, što se sada kopaju trnokopom, neće se više stupiti od straha pred trnjem i dračom. Služit će govedima kao pasište i bit će gaženi od ovaca."