Knjiga proroka Jeremije

"U ono vrijeme", govori Gospod, "ja ću biti Bog svima plemenima Izraelovim, i oni će biti moj narod."

Ovako veli Gospod: "Milost je našao u pustinji narod, što je umaknuo maču. U svoje počivalište otišao je Izrael."

Iz daljine objavio mi se Gospod: "Ljubavlju vječnom ljubim te, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.

Opet je zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izraelova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu!

Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi od njih će brati.

Jest, dolazi vrijeme, kad će vikati čuvar na gorama Efraimovim: 'Ustanite, zaputimo na Sion Gospodu, Bogu svojemu!'"

Jer ovako veli Gospod: "Pjevajte u radosti Jakovu, radujte se zbog glave naroda! Javljajte to, slavite i govorite: 'Gospod je izbavio narod svoj, ostatak Izraelov.'

Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje sjeverne i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i porodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući.

Dolaze plačući, ja ih pratim i tješim, vodim ih k potocima, ravnim putom, gdje se ne spotiču; jer sam otac Izraelu. Efraim je moj prvorođeni sin."

Čujte, narodi, riječ Gospoduju! Objavite je na otocima najdaljim i recite: "Koji je razasuo Izraela, skuplja ga opet i čuva ga kao pastir stado svoje."

Jer je Gospod otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga, koji je jači od njega.

Dolaze i pjevaju na visini sionskoj. Sjaju od radosti zbog spasenja Gospodnjega: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša je njihova kao vrt obilno navodnjen: neće više trebati tužiti.

Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. "Promjenjujem žalost njihovu u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje.

Razblažujem dušu svećenikovu pretilinom. Narod je moj nasićen darova mojih", govori Gospod.

Ovako veli Gospod: "Čuj, jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje djecu svoju, - neće da se utješi - djecu svoju, jer nijedno ne živi više."

Ovako veli Gospod: "Zabrani glasu svojemu tugovanje, očima svojim suze, jer će nevolji tvojoj biti plaća njezina," govori Gospod. "Oni se vraćaju kući iz zemlje neprijateljske.

Budućnost tvoja ima nadu", govori Gospod. "Djeca se tvoja vraćaju natrag u svoju zemlju."

"Čujem doista Efraima gdje tuguje: "'Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno goveče. Dovedi me kući, ja ću se obratiti, jer si ti Gospod, Bog moj.

Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u prsa svoja. Crvenim se i stidim se; jer moram okajati sramotu mladosti svoje.

Nije li Efraim sin moj ljubljeni, moje dijete predrago? Kadgod mu se zaprijetim, moram se milo spomenuti njega. Zato za njega kuca srce moje; ja mu se moram smilovati," govori Gospod.

"Postavi sebi kažiput, na čini sebi znakove putne! Pripazi na cestu, na put, kojim si išla! Djevojko Izraelova, vrati se natrag, vrati se kući u ove gradove svoje!

Dokle ćeš se još otimati, kćeri odmetnice? Jer je Gospod učinio nešto novo u zemlji: Žena opkoljava čovjeka."

Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Ponovno će se l zemlji Judinoj u gradovima njezinim govoriti, kad okrenem sudbinu njihovu: 'Gospod neka te blagoslovi; stane pravednosti, sveta goro!'

Juda sa svima gradovima svojim stanovat će u njoj i ratari i koji idu za stadom.

Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one, što sustaju,

U tom se probudih i pogledah; san mi je moj bio sladak.

Evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad ću darovati kući Izraelovo; i kući Judinoj potomstvo od ljudi i stoke.

Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i rušim, da ih razaram i uništavam i nesreću donosim, tako ću sada brižno paziti na to, da ih sazidam i zasadim," govori Gospod.

Neće se više govoriti u one dane: "Kiselo grožđe jeli su oci, a djeci trnu zubi."

Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.

"Jer evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad ću učiniti novi zavjet s kućom Izraelovom i s kućom Judinom.

"Ne, ovo će biti zavjet, što ću ga učiniti s kućom Izraelovom poslije onih dana", govori Gospod: "Stavit ću zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u dušu njihovu. Tako ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj.

Oni se više neće učiti među se, učiti jedan drugoga: 'Spoznajte Gospoda!' jer me svi poznaju od najmanjega do najvećega", govori Gospod. "Jer im opraštam krivnju njihovu i grijeha se njihovih više ne spominjem."

Ovako veli Gospod, koji određuješ sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more, da zabuče valovi njegovi - Gospod nad vojskama" ime je njegovo:

"Kako malo ove uredbe odstupaju od mene," govori Gospod, "tako će malo prestati potomstvo Izraelovo da bude narod preda mnom za sva vremena."

Ovako veli Gospod: "Kako se malo može nebo gore izmjeriti, i kako se malo mogu temelji zemaljski dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve potomstvo Izraelovo za sve ono, što su učinili, veli Gospod.

"Jer evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad će se opet sazidati Gospodu grad od kule Hananelove do vrata na uglu.

I još će dalje otići uže mjeračko, ravno preko huma Gareba i obrnuti se prema Goatu.

I sva dolina mrtva tjelesa i pepeo i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodu. Nikada više u sva vremena neće se što srušiti ili razoriti."