Knjiga proroka Jeremije
Jeremija, glava 34
Ovo je riječ, koja dođe Jeremiji od Gospoda, govoreći, kad su Nebukadnezar, kralj babilonski, i sva vojska njegova i sva kraljevstva zemaljska, što su bila pod njim, i svi narodi vojevali proti Jerusalemu proti svim gradovima njegovim:
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi kaži Zedekiji, kralju Judinu, kaži mu: Ovako veli Gospod: 'Evo, ja dajem taj grad u ruke kralju babilonskom. On će ga spaliti ognjem.
Ti nećeš umaknuti ruci njegovoj, nego ćeš biti uhvaćen i predan vlasti njegovoj. Oko u oko vidjet ćeš kralja babilonskoga i usta u usta s njim ćeš govoriti i doći ćeš u Babilon.'
Ali čuj riječ Gospodnju, Zedekija, kralju Judin! Ovako veli Gospod o tebi: 'Nećeš poginuti od mača.
U miru ćeš umrijeti; i kao što se je činilo u čast ocima tvojim, prijašnjim kraljevima, što su bili prije tebe, tako će se platiti i tebi mrtvački oganj i naricat će se za tobom "Ah, gospodaru!" To je proročanstvo, što ga navješćujem'", govori Gospod.
Prorok Jeremija navijesti sve ove riječi kralju Judinu Zedekiji u Jerusalemu,
Dok je vojska kralja babilonskoga udarala na Jerusalem i na sve gradove Judine, što su još preostali, naime na Lakiš i Azeku. Ovi su bili od gradova Judinih jedini tvrdi gradovi, što su se još držali.
Ovo je riječ, koja dođe Jeremiji od Gospoda, izakako je bio kralj Zedekija sklopio nagodu sa svim narodom u Jerusalemu, da im proglasi oslobođenje.
Svaki je imao osloboditi roba svojega i ropkinju svoju, ukoliko su bili Hebreji i Hebrejke, da više nitko ne imadne svojega judejskog zemljaka kao roba.
Poslušaše svi knezovi i sav narod, koji su bili pristali na nagodu, da svaki otpusti roba svojega i ropkinji svoju i da ih više ne drži kao robove; poslušaše i otpustiše.
A poslije su uzimali opet natrag robove i ropkinje, koje su bili otpustili, i silom su ih opet učinili robovima i ropkinjama.
Tada dođe od Gospoda Jeremiji riječ Gospodnja, govoreći:
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Ja sam učinio zavjet s ocima vašim, kad ih izvedoh iz Egipta, iz kuće ropstva:
Nakon sedam godina ima svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka, koji ti se je prodao. Šest godina ima ti služiti kao rob; onda ga imaš slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne poslušaše oci vaši i ne prignuše mi uha svojega.
Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste činili, što je pravo u očima mojim proglasivši svaki oslobođenje zemljaka svojega, i bili ste sklopili nagodu preda mnom u kući mojoj, koja se zove mojim imenom.
Ali sada skvrnite ponovno ime moje. Svaki je roba svojega i ropkinju svoju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao, da vam budu robovi i ropkinje.
Zato veli Gospod: "Vi me ne poslušaste, ali proglasiste oslobođenje, svaki za zemljaka svojega i bližnjega svojega. Zato i ja navješćujem suprot vama oslobođenje,' govori Gospod, za mač, kugu i glad, činim vas strašilom za sva kraljevstva zemaljska.
A ljude, koji prestupe nagodu moju i ne izvrše odredbe nagode, koju su sklopili preda mnom, učinit ću kao govečetu, što su ga rasjekli na dvoje i prošli između komada njegovih.
Knezove Judine i jerusalemske, dvorane, svećenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između komada govečeta,
Predat ću u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi. Mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i životinjama zemaljskim.
A Zedekiju, kralja Judina, i knezove njegove predat ću u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi, i u ruke vojsci kralja babilonskoga, koja je sada otišla.
Doista, veli Gospod, ja ću učiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni će se boriti proti njemu, zauzeti ga i spaliti ognjen. Gradove Judine učinit ću pustinjom, u kojoj ne stanuje nitko.'"
