Knjiga proroka Jeremije

U četvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda, govoreći:

"Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nju sve riječi, što sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i o svim narodima od vremena, kada sam ti govorio, od dana Josijinih do današnjega da!

Možda čuje kuća Judina svu nesreću, koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim krivnju njihovu i grijehe njihove."

Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige sve riječi Gospodnje, koje mu je bio on govorio, onako, kako mu ih je iskazao Jeremija.

Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: "Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u kuću Gospodnju,

Pođi ti tamo i ti pročitaj iz svitka, što si ga napisao, kako sam ti iskazao, riječi Gospodnje narodu i kući Gospodnjoj u dan posni! I svima Judejcima, koji su došli iz gradova svojih, pročitaj!

Možda prodre vapaj njihov do Gospoda, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik gnjev žestoki, kojim je Gospod zaprijetio tome narodu."

Baruh, Sin Nerijin, učinio je sve, što je bio zapovjedio prorok; Jeremija, i pročitao je iz knjige riječi Gospodnje u kući Gospodnjoj.

U petoj godini Jojakim sina Josijina, kralja Judina, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodom post za sav narod u Jerusalemu i za sav narod, što je bio došao u Jerusalem iz gradova Judinih.

Baruh pročita iz knjige riječi Jeremijine u kući Gospodnjoj l ćeliji Gemarje, sina Šafanova, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata kuće Gospodnje pred svim narodom.

A kad je čuo Mikaja, sin Gemarje, sina Šafanova, sve ove riječi Gospodnje iz knjige,

Siđe on u palaču kraljevsku u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili skupljeni svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi.

Mikaja im reče sve riječi, što ih je bio čuo, kad je Baruh čitao narodu iz knjige.

Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina Šelemju, sina Kušijeva, i pozvaše ga: "Uzmi sa sobom svitak, iz kojega si čitao narodu, i dođi! Baruh, sin Nerijin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.

Oni mu rekoše: "Sjedi i pročitaj nam ga!" Baruh im pročita.

A kad su čuli sve ove riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: "Moramo reći kralju sve ove riječi!"

I zapitaše Baruha: "Ali kaži nam, kako si mogao napisati sve te riječi iz usta njegovih?"

Baruh im odgovori: "On mi je rekao sve te riječi, i ja sam ih napisao u knjigu crnilom."

Tada rekoše knezovi Baruhu: "Idi, skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!"

Potom otidoše kralju u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišama; iskazaše kralju čitav slučaj.

A kralj posla Jehudija, da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišama. Tada ga je Jehudi čitao kralju i knezovima, što su stajali oko kralja.

Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim na ognjištu.

Kadgod je Jehudi bio pročitao tri do četiri lista, isjekao bi ih kralj nožem pisarskim i bacio ih u vatru na ognjište, dok nije bio sav svitak izgorio u vatri na ognjištu.

Doduše su bili Elnatan, Delaja i Gemarja silno molili kralja, da ne spaljuje svitka; ali ih on ne posluša.

Dapače zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali ih je Gospod držao skrivene.

Izakako je bio kralj spalio svitak s riječima, što ih je bio napisao Baruh, ako ih iskazao Jeremija, dođe riječ Gospodnja Jeremiji, govoreći:

"Uzmi sebi drugi svitak i napiši u njega sve riječi, što su stajale u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, kralj Judin.

A za Jojakima, kralja Judina, objavit ćeš: Ovako veli Gospod: 'Ti si spalio ovaj svitak i rekao: "Zašto si napisao u njem: Doći će kralj babilonski i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?'"

Zato objavljuje Gospod za Jojakima, kralja Judina: 'Neće potomak od njega sjediti na prijestolju Davidovu. Mrtvo će tijelo njegovo biti predano žegi dana i studeni noći.

Ja ću na njemu, na potomstvu njegovu i na dvoranima njegovim kazniti zlodjela njihova, i pustit ću na njih i na stanovnike jerusalemske i na Judejce svu nesreću, kojom sam im zaprijetio; ali oni ne poslušaše.'"

I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on napisa u njega, kako mu je govorio Jeremija, sve riječi knjige, koju je bio spalio Jojakim, kralj Judin. Ovima su bile pridodane još slične riječi.