Knjiga proroka Jeremije

Mjesto Konije, sina Jojakimova, postade kralj Zedekija, sin Josijin. Nebukadnezar, kralj babilonski, bio ga je postavio kraljem u zemlji Judinoj.

Ali ni on ni dvorani njegovi ni narod zemaljski nijesu slušali riječi Gospodnjih, što ih je dao navješćivati preko proroka Jeremije.

Jednoga dana posla kralj Zedekija Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji i poruči mu: "Pomoli se ipak za nas Gospodu, Bogu našemu!"

Jeremija je tada, još slobodan hodio među narodom; nijesu ga bili još bacili u tamnicu.

Međutim je pridolazila vojska faraonova iz Egipta. Kad su to čuli Kaldejci, koji su opsjedali Jerusalem, otidoše od Jerusalema.

Tada dođe riječ Gospodnja proroku Jeremiji, govoreći:

Kaldejci će opet doći i borit će se proti ovome gradu, zauzet će ga i spaliti ognjem.'"

Zato veli Gospod: 'Ne varajte se pomišlju: "Kaldejci odlaze zauvijek od nas, jer oni ne odlaze.

I kad biste potukli svu vojsku kaldejsku, što se bori proti vama, i samo još nekoliko ranjenika ostalo u svojim šatorima, oni bi se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem.'"

Kad je vojska kaldejska bila odmakla od Jerusalema ispred četa faraonovih,

Tada ostavi Jeremija Jerusalem, da pođe u zemlju Benjaminovu i da tamo s porodicom svojom uredi neki posao baštinski.

Kad je prolazio kroz vrata Benjaminova, imao je tamo stražu Jirijaj, sin Šelemje, sina Hananijina. Ovaj zaustavi proroka Jeremiju i reče: "Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima."

Jeremija odgovori: "Lažeš; ja neću prebjeći Kaldejcima", i ne htjede dalje paziti na njega. Ali Jirijaj uhvati Jeremiju i odvede ga knezovima.

Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju, dadoše ga izbiti i zatvoriti u kući državnog pisara Jonatana; bili su od nje načinili tamnicu.

Jeremija dođe u prostor car trnje, pod svod podrumski. Tamo ostade Jeremija dugo vremena.

Jednoga dana posla kralj Zedekija tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita nasamo u svojoj palači: "Imaš li riječ od Gospoda?" Jeremija odgovori: "Imam", i nastavi dalje: "Bit ćeš izručen u ruke kralju babilonskomu."

Tada reče Jeremija dalje kralju Zedekiji: "Što sam skrivio tebi dvoranima tvojim i tomu narodu, te me bacate u tamnicu?

Gdje su sada vaši proroci, koji su vam prorokovali: 'Kralj babilonski neće doći na vas ni na ovu zemlju?'

A sad poslušaj, moj gospodaru i kralju: Daj da molba moja nađe milost pred tobom! Ne šalji me natrag u kuću državnog pisara Jonatana, da ne umrem tamo!"

Po zapovjedi kralja Zedekije zatvorili su sada Jeremiju u stražaru i davali mu svaki dan po krušac iz ulice pekarske, dok je bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jeremija u stražari.