Knjiga proroka Jeremije

Šefatija, sin Matanov, Gedalija, sin Pašhurov, Jukal, sin Šelemja, Pašhur, sin Malkijin, čuše riješi, što ih je upravio Jeremija svomu narodu:

"Ovako veli Gospod: 'Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati.'

Ovako veli Gospod: 'Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga; on će ga osvojiti.'"

Tada rekoše knezovi kralju: "Daj pogubiti toga čovjeka; jer on ratnike, što su ostali u gradu, i sav narod plaši, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobra ovome narodu nego zlo."

I oni dadoše uhvatiti Jeremiju i baciti ga u jamu kraljevića Malkije, što se nalazila u stražari. Spustiše Jeremiju dolje o užima. U jami nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib.

Kad je čuo dvoranin Abed-Melek, Kušit, koji je služio u palači kraljevoj, da su bacili Jeremiju u jamu, a kralj je upravo sjedio na vratima Benjaminovim,

Ostavi Abed-Melek palaču kraljevsku i reče kralju:

"Moj gospodaru i kralju! Nepravda je, što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u jamu, tako da on umire od gladi; jer u gradu nema više kruha."

Tada kralj zapovjedi Kušitu Abed-Meleku: "Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz jame, dok nije umro!"

Abed-Melek uze ljude sa sobom, dođe u palaču kraljevu u prostor pod riznicom i uze odatle iznošenih haljina i starih tralja i spusti ih Jeremiji u jamu o užima.

Tada poviknu Kušit Abed-Melek Jeremiji: "Podmetni te haljine i tralje pod pazuha svoja i ispod uža!" Jeremija učini tako.

Tada izvukoše Jeremiju na užima i izvadiše ga iz jame, Jeremija je morao otada ostati u stražari.

Jednoga dana posla kralj Zedekija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na treći ulazak u kući Gospodnjoj. Kralj reče Jeremiji: "Htio bih te zapitati nešto, ne taji mi ništa!

Jeremija reče Zedekiji: "Ako ti kažem, nećeš li me tada pogubiti, i ako ti dadnem savjet, nećeš me ipak poslušati."

A kralj se Zedekija zakle Jeremiji nasamo: "Tako da je živ Gospod koji nam je dao ovaj život, neću te pogubiti, niti ću te predati u ruke ljudima, koji ti rade o glavi."

Tada Jeremija reče Zedekiji: "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Ako otideš knezovima kralja babilonskoga, očuvat ćeš život svoj, i grad ovaj neće izgorjeti ognjem; ti i kuća tvoja živjet će.

Ako li ne otideš knezovima kralja babilonskoga, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit će ga ognjem, i ti nećeš umaknuti rukama njihovim."

Kralj Zedekija odgovori Jeremiji: "Bojim se, da me ne predadu Judejcima, koji su prebjegli Kaldejcima, te će s menom sprdnju zbijati."

Jeremija odgovori: "Neće te predati. Poslušaj samo glas Gospodnji u tom, što ti ja govorim, pa će ti dobro biti, i ti ćeš ostati na životu!

A ne htjedneš li izaći, onda valja ova riječ, koju mi je objavio Gospod:

'Doista, sve žene, koje su još ostale u palači kralja Judina, bit će odvedene knezovima kralja babilonskoga i pritom će tugovati: Prevariše te oni i nadmudriše, dobri prijatelji tvoji! Sada noge tvoje zapadaju u glib, a oni se povlače natrag.

Sve će se žene tvoje s djecom tvojom odvesti Kaldejcima, i ti nećeš izmaknuti sili njihovoj, nego ćeš dopasti u ruke kralju babilonskom, i grad će ovaj biti spaljen ognjem.'"

Zedekija reče Jeremiji: "Nitko ne smije što saznati za ove riječi, inače moraš poginuti.

Ako čuju knezovi, da sam govorio s tobom, i dođu k tebi i zapovjede ti: 'Kaži nam, što si govorio kralju! Ne taji ništa, inače te ubijemo, i reci, što je tebi kralj govorio!'

Onda im odgovori: 'Molio sam i zaklinjao kralja, neka me više ne šalje natrag u kuću Jonatanovu, da ne poginem ondje!'"

I kad su došli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako, kako je bio kralj zapovjedio. Tada ga pustiše u miru, jer nitko nije znao što je i kako je bilo.

Tako ostade Jeremija u stražari do dana, kad je bio osvojen Jerusalem. I on je bio ondje, kad je bio osvojen Jerusalem.