Knjiga proroka Jeremije

Dvadeset i jedna godina bila je Zedekiji, kad je postao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Mati se je njegova zvala Hamutala i bila je kći Jeremije iz Libne.

On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, sasvim kako je činio Jojakim.

Jer zbog gnjeva Gospodnjega došlo je s Jerusalemom i Judom tako daleko, da ih je odbacio ispred svojega lica. Zedekija otpade od kralja babilonskoga.

U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, dođe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom na Jerusalem Opkoliše ga i načiniše opkope unaokolo.

Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina.

Devetoga dana četvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teška, te narod zemaljski nije više imao što jesti.

Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi nagnuše u bijeg i ostaviše grad noću putem kroz vrata između obadva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su držali grad opkoljen. Okrenuše prema ravnici jordanskoj.

Ali čete kaldejske potjeraše kralja i stigoše Zedekiju u polju jerihonskom, izakako ga je bila ostavila sva vojska njegova i razbježala se.

Uhvatiše kralja i dovedoše ga kralju babilonskom u Riblu u području hamatskom. Taj mu izreče presudu.

Kralj babilonski dade sinove Zedekijine poklati na njegove oči i sve knezove Judine pogubi u Ribli.

A Zedekiju dade oslijepiti i u okove staviti. Tada ga dade kralj babilonski odvesti u Babilon i u zatvoru ga držati do smrti njegove.

Desetoga dana petoga mjeseca, t. j. u devetnaestoj godini kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, dođe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je pripadao osobnoj službi kralja babilonskoga,

I popali hram Gospodnji, palaču kraljevsku i sve kuće u Jerusalemu. Sve znamenitije zgrade dade popaliti.

Sve zidove jerusalemske unaokolo rušile su sve čete kaldejske, što su stajale pod zapovjednikom tjelesne straže.

Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda, što je još bio preostao u gradu, tako isto prebjegne, što su bile prebjegle kralju babilonskom i ostatak zanatlija odvede Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.

A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, kao vinogradare i seljake.

Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnožja i more mjedeno u hramu Gospodnjem razbiše Kaldejci i svu mjed od njih odvukoše u Babilon.

l lonce, lopate, noževe, vrčeve, zdjele i sve posuđe mjedeno, što se upotrebljavalo kod službe Božje, uzeše.

I umivaonice, tave, škropionice, lonce, svijećnjake, kadionice i čaše, što je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže.

Obadva stupa, jedno more, dvanaest volova mjedenih, što su bili pod njim, i klupe, što ih bio dao načiniti kralj Salomon za hram Gospodnji, mjedi svega ovoga posuda nije bilo mjere.

Što se tiče stupova, jedan je stup bio visok osamnaest lakata, i konac od dvanaest lakata bio je potreban, da ga obuhvati; bio je četiri prsta debeo i unutra šupalj.

Odozgo na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je visoko pet lakata. Pletenice sa šipcima ovijale se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup sa šipcima.

A bilo je dvadeset i šest šipaka, što su lebdili slobodno. Svih je šipaka bilo sto oko pletenice.

Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugoga svećenika Sefanija i tri vratara.

Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz bliže okoline kraljeve, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se nađoše u gradu.

Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih l Riblu kralju babilonskom.

A kralj babilonski dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u zemlji hamatskoj. Tako on odvede Judu iz zavičajne zemlje njegove.

Ovo je broj ljudi, što ih Nebukadnezar odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisuće i dvadeset i tri Judejca,

U osamnaestoj godini Nebukadnezarovoj osam stotina i trideset i dvije duše iz Jerusalema.

U dvadeset i trećoj godini Nebukadnezarovoj; odvede u ropstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša, svega četiri tisuće i šest stotina duša.

U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, Evil-Merodak, kralj babilonski, u godini svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.

On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje više prijestolja drugih kraljeva, koji se nađoše kod njega u Babilonu.

Smio je skinuti sa sebe haljine tamničke i svagda kod njega jesti, dokle je živio.

Njegovo uzdržavanje, što je bilo trajno, davalo mu se iz dan u dan, dokle je živio, od kralja babilonskoga do smrti njegove.