Knjiga proroka Daniela

U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se je zvao Beltešazar. Ovo je objavljenje pravo i radi o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje, izakako mu je jedno viđenje otvorilo razumljenje.

"Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri sedmice.

Jela tečna nijesam jeo. Meso i vino nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se mazao, dok ne prođoše tri sedmice.

I oko sebe pogledao, tada stade preda me jedan čovjek, obučen u platno. Oko bedara svojih nosio je pojas od čistoga zlata.

Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu lice. Oči mu bile kao baklje ognjene. Ruke i noge njegove blistale su kao mjed uglađena. Zvuk glasa njegova bio kao šum mnoštva naroda.

Ja, Daniel, jedini imao sam ovu prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli prikaze. Ali ih je spopao takav strah, te su pobjegli, da se skriju.

Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu veliku prikazu, ostavila me je sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula. Tada sam čuo zvuk glasa njegova.

Kad sam tada razabrao zvuk glasa njegova, pao sam onesviješćen preda se. Ležao sam licem na zemlji.

Najednom dotakla me se ruka i pomogla me na koljena i na ruke.

On mi reče: 'Daniele, predragi čovječe, slušaj riječi, koje ću ti izreći! Uspravi se, jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao ustao sam dršćući.

Tada mi reče: 'Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su uslišene molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu tvoju.

Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo kraljevstva perzijskoga. Tada mi je došao u pomoć Mihael, jedan od najviših knezova anđela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anđela kraljevstva perzijskoga.

I dolazim, da ti kažem, što čeka tvoj narod u budućim danima, jer viđenje ide još u daleke dane.

Dok mi je govorio te riječi, spustio sam oči svoje na zemlju i zašutio sam.

Ali on, koji je izgledao kao čovjek, dotače se usana mojih. Tada sam mogao otvoriti usta svoja i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: 'Gospodaru moj, ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio.

Kako bih mogao, gospodaru, jedan tako neznatan sluga govoriti s jednim tako visokim gospodarom kao što si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja.'

I još jedanput dotakao me se on, koji je izgledao kao čovjek, i dao mi nove snage.

Rekao mi je: 'Ne boj se, preljubljeni čovječe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se!' Dok je tako govorio s menom, osjetio sam se ojačen. Rekao sam: 'Govori, gospodaru, jer si me ojačio!'

Tada on reče: 'Znaš li, zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti, da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad svršim to, prikazat će se knez anđeo Grčke.

Ali ću ti prije izreći, što je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom proti onima osim vašega kneza anđela Mihaela.