Knjiga proroka Daniela

"U prvoj godini Darija, sina Ahasverova, iz plemena Medijaca, koji je bio postao kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,

U prvoj godini njegova vladanja namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama na broj godina, za kojih će po proročanstvu Gospodnjem proroku Jeremiji ležati Jerusalem u ruševinama, naime sedamdeset godina.

Upravio sam lice svoje k Bogu, Gospodu, i uzeo sam moliti se i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu.

Molio sam se Gospodu, Bogu svojemu, i priznavao: "Gospode, Bože veliki i strašni! Ti držiš zavjet milosti onima, koji te ljube i drže zapovijedi tvoje.

Mi smo griješili i krivo činili. Bili smo bezbožni, odmetnuli smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i zakona.

Nijesmo slušali sluga tvojih, proroka, koji su govorili u tvoje ime kraljevima našim, knezovima našim i ocima našim i svemu narodu u zemlji.

Ti si, Gospode, pravedan, a stidno rumenilo moralo bi udariti u lice na današnji dan nas, sve ljude Judine, stanovnike jerusalemske, i sav narod izraelski, blizu i daleko po svim zemljama, kamo si ih razagnao zbog nevjernosti, koju počiniše tebi.

Gospode, stidno rumenilo moralo bi u lice udariti nas, kraljeve i knezove naše i oce naše, jer smo sagriješili tebi.

Ali je u Gospoda, Boga našega, milosrđe i oproštenje za to, što smo se odmetnuli od njega;

Što nijesmo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zakonima njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih, proroka.

Sav je Izrael prestupao zakon tvoj, otpadao je, a da nije slušao glasa tvojega. Prokletstvo i kletva, kako stoje napisani u zakonu Mojsija, sluge Božjega, izlili su se na nas, jer smo mu sagriješili.

On je pustio da se na nama i na klasovima našim, koji su vladali nama, ispuni prijetnja njegova, da će nas naime udariti nesrećom velikom, kakva se nikada nije dogodila pod nebom osim u Jerusalemu.

Kako stoji napisano u zakonu Mojsijevu, tako se je svalila na nas sva ta nesreća. A mi nijesmo umilostivili Gospoda, Boga svojega. Nijesmo se vratili od grijeha svojih i nijesmo marili za vjernost tvoju.

Tako je Gospod naumio da spusti nesreću na nas; jer je Gospod, Bog naš, pravedan u svim djelima svojim, što ih čini, jer nijesmo bili slušali glasa njegova.

I eto, Gospode, Bože naš, koji si izveo narod svoj iz Egipta rukom jakom i stekao sebi ime do dana današnjega, mi smo sagriješili i krivo činili.

Odustani, Gospode, po svoj dobroti svojoj od gnjeva i jarosti svoje nad gradom svojim Jerusalemom i nad svetom gorom svojom, jer je s grijeha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalem i narod tvoj izvrgnut ruglu sviju, koji su oko nas.

A sad poslušaj, Bože naš, molitvu i vapaj sluge svojega! Obasjaj licem svojim opustjelo svetište svoje zbog Gospoda!

Prigni, Bože moj, uho svoje i čuj! Otvori oči svoje i vidi pustoš, u kojoj se nalazimo, i grad, nad kojim je bilo prizvano ime tvoje, jer ne donosimo preda te molitvu svoju pouzdavajući se u pravedna djela svoja, nego gledajući u veliko milosrđe tvoje.

Gospode, usliši; Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i učini ne časeći zbog samoga sebe, Bože; jer se ime tvoje priziva nad ovim gladom i nad narodom tvojim!'

Dok sam još govorio i molio se i priznavao grijehe svoje i grijehe naroda svojega Izraela i polagao vapaj svoj za svetu goru Boga svojega pred Gospoda, Boga svojega,

Dok sam obavljao molitvu svoju, najednom Gabriel, isti, kojega sam prije bio vidio u viđenju, doletje mi brzo oko vremena večernje žrtve.

On me uputi i reče mi: "Daniele, sada dolazim, da te poučim.

Kad si se počeo moliti, izađe riječ Božja. Dolazim, da ti to navijestim; jer si ljubimac Božji. Zato pripazi na riječ, tada ćeš razumjeti viđenje!

Znaj dakle i razumij: Od vremena, kad izađe riječ, da se Jerusalem opet sazida, dok ustane pomazanik, knez, proći će sedam godišnjih sedmica i šezdeset i dvije godišnje sedmice, i opet će se sazidati s ulicama i prokopima u teško vrijeme.

Poslije šezdeset i dvije godišnje sedmice bit će pomazanik pogubljen, premda je nedužan. Grad zajedno sa svetištem bit će razoren od ratnoga naroda jednoga kneza, što će doći. Kraj će mu biti s potopom. Na svršetku rata doći će određeno opustošenje.

S mnogima će za jedne godišnje sedmice sklopiti tvrd zavjet i u polovini godišnje sedmice prestat će žrtva zaklanica i prinos. Na mjestu njihovu zavladat će grozota pustoši i trajat će do svršetka. Tada će se izliti određeno na opustošitelja."