Knjiga proroka Joela

Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na svetoj gori mojoj! Da zadršću svi stanovnici zemaljski, jer dolazi dan Gospodnji, Jest, on je blizu! -:

Dan tame i mraka. Dan oblačine i vihora, Kako se zora razastire povrh gora, tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti će ga poslije kad biti do u godine najdaljih pokoljenja.

Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao vrt edenski leži pred njim zemlja, a za njim pustinja tužna. Ništa ne uteče od njega.

Izgledaju kao konji, i trče kao konjanici.

Topoću i skaču kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajući plamenovi pale strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj.

Pred njima uzdršću narodi. Crveno se zažare sva lica.

Kao junaci navaljuju. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza.

Jedan dragoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I među strijelama prodiru bez zastajanja,

Udaraju na grad, trče po zidovima, penju se na kuće i kao lupeži i ulaze kroz prozore.

Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrčaše, svjetlost se zvijezda ugasi.

I Gospod drma glasom svojim pred vojskom svojom, jer je vojska njegova vrlo velika, mnogobrojni su izvršitelji riječi njegove. Jest, velik je dan Gospodnji i vrlo strašan, Tko će ga podnijeti?

Razderite srca svoja a ne haljine svoje! Obratite se Gospodu, Bogu svojemu, jer je on milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrđem i požali nesreću.

Tko zna, neće li opet požaliti, tako da vam ipak još ostane blagoslov njegov, te imadnete žrtvene prinose i naljeve za Gospoda, Boga svojega?

Trubite u trubu na Sionu! Naredite sveti post! Sazovite svečanost!

Skupite narod! Posvetite zajednicu! Sazovite starce! Skupite djecu i nejačad! Zaručnik neka izađe iz svoje sobe, zaručnica iz svoje odaje!

Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, sluge Gospodnje, i neka mole: "Smiluj se, Gospode, narodu svojemu! Ne daj baštine svoje pod sramotu, da joj se rugaju neznabošci! Zašto da se kaše među narodima: 'Gdje im je Bog?'"

Tada je revnovao Gospod za zemlju svoju i smilovao se narodu svojemu.

I Gospod je odgovorio narodu, svojemu: "Evo, ja vam šaljem žita, vina i ulja da se stim nasitite! Više vas ne dajem pod sramotu među neznabošcima.

Sjevernoga neprijatelja protjerat ću od vas, odagnat ću ga u zemlju suhu i pustu, prednju četu njegovu u istočno more, zadnju četu njegovu u more zapadno, da se podigne od njega smrad rastvaranja i da nestane truleža njegova. Jest, velike ću stvari učiniti."

Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se, jer je Gospod učinio velike stvari.

Ne bojte se, životinje poljske, jer su opet zelena pasišta u pustinji, Drveta opet nose plodove svoje. Smokva i loza vinova daju urod svoj.

I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodu, Bogu svojemu, jer vam daje dažd u pravoj mjeri, spušta vam dažd rani i kasni kao prije.

Tada se opet gumna napunjaju žita. Kace se prelijevaju od vina i ulja.

"Ja ću vam nadoknaditi godine, kojima su urod izjeli skakavac, žderalica, ljupilac i grizac, velika vojska moja, koju sam poslao na vas.

Imat ćete jesti izobilja i bit cote siti i slavit ćete ime Gospoda, Boga svojega, koji je učinio čudesne stvari na vama. I nikada se više neće osramotiti narod moj.

Tada ćete spoznati, da ja boravim usred Izraela i da sam ja, Gospod, Bog vaš, a inače nitko. I nikada se više neće osramotiti narod moj.

Poslije ću izliti Duha svojega na svako tijelo. Tada će sinovi vaši i kćeri vase proricati, starci će vaši imati sne, mladići će vaši gledati viđenja.

I na sluge i sluškinje izlit ću Duha svojega u one dane.

I učinit ću da se pojave čudesni znaci na nebu i na zemlji krv, oganj i stupovi od dima.

Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego osvane dan Gospodnji, veliki i strašni dan."

Ali svaki, koji zaziva ime Gospodnje, spasit će se, jer će biti spasenje na gori Sionu, u Jerusalemu, kao što je to obećao Gospod. Preživjelima pripada, koga pozove Gospod.