Levitski zakon (Treća knjiga Mojsijeva )

Gospod zapovjedi Mojsiju:

"Kaži sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodu čovjeka po procjeni,

Onda se ima muška osoba u dobi od dvadeset do šezdeset godina procijeniti sa pedeset srebrnih šekela po težini Svetišta.

Za žensku osobu iznosi procjena trideset šekela.

Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosi procjena muške osobe dvadeset šekela i ženske osobe deset šekela.

Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do pet godina iznosi procjena za dječaka pet srebrnih šekela i procjena za djevojku tri srebrna šekela.

Ako je nekomu šezdeset godina i više, onda ima iznositi procjena za muža petnaest šekela, a za ženu deset šekela.

Tko je preveć siromašan, pa ne može da plati procjenu, taj neka se dovede pred svećenika, da ga procijeni. Svećenik ga ima procijeniti po onom, što može dati zavjetnik.

Ako je živinče, što se može žrtvovati Gospodu, onda sve, što netko daje Gospodu, ima da vrijedi kao posvećeno.

On ne smije to promijeniti ili zamijeniti, dobar komad za loš, loš za dobar. Ako ipak živinče zamijeni drugim, onda jedno i drugo ima da pripadne Svetištu.

Ako li je živinče nečisto, pa se ne može žrtvovati Gospodu, neka se to živinče donese pred svećenika.

Svećenik ima ga onda ocijeniti, da li je dobro ili loše. Kako ga ocijeni svećenik, tako neka ostane.

Ako ga hoće otkupiti, onda neka još pridometne peti dio od procjene.

Ako netko kuću svoju po sveti Gospodu kao sveti dar, neka je ocijeni svećenik, da li je dobra ili loša. Kako je ocijeni svećenik, tako neka ostane.

Ako onaj, koji je posvetio kuću svoju, hoće opet da je otkupi, neka još pridometne peti dio od procjene, i tada je njegova.

Ako netko komad baštinjenoga posjeda svojega posveti Gospodu, ravna se procjena po mjeri usjeva. Jedan homer ječmena usjeva cijeni se pedeset srebrnih šekela.

Ako posveti polje svoje od jubilejske godine dalje, neka vrijedi po punoj procjeni.

Ako li zemljište svoje posveti istom poslije jubilejske godine, onda neka svećenik proračuna novce prema broju godina, što ostaju još do jubilejske godine. Neka se onda razmjerno odbije od pune procjene.

Ako li onaj, koji je posvetio zemljište, hoće opet da ga otkupi, neka još pridometne peti dio od procjene, i tada je njegovo.

Ali ako ne otkupi zemljišta, a proda ga ipak drugome, ne može se više otkupiti,

Nego ima zemljište, kad u jubilejskoj godini postane slobodno, vrijediti kao posvećeno Gospodu, kao komad zemlje, što je pao pod zakletvu; to pripada svećeniku kao vlasništvo.

Ako netko posveti Gospodu zemljište, što ga je kupio, a ne pripada nasljednom posjedu njegovu.

Onda ima svećenik proračunati cijenu do jubilejske godine, i dotični ima tu cijenu isplatiti u isti dan kao dar posvećen Gospodu.

U jubilejskoj godini ima se komad zemlje povratiti onome, od koga je kupljen i kojemu pripada kao nasljedni posjed.

Svaka procjena neka bude po šekelu Svetišta: jedan šekel ima dvadeset gera.

Ali prvence od stoke, što već kao prvenci pripadaju Gospodu, ne smije nitko posvetiti. Bilo goveče ili ovca: "pripada Gospodu.

Ali ako su od životinje nečiste, onda ih mora dotični otkupiti po procjeni i pridometnuti peti dio od procjene. Ako li se ne otkupi, onda se ima prodati po procjeni.

Ništa od zakletoga, što netko pod zakletvom posveti Gospodu od svega posjeda svojega, bio čovjek, živinče ili nasljedni posjed, ne smije se niti prodati niti otkupiti.

Štogod je pod zakletvom posvećeno, Gospodu je presveto. Ljudi, nad kojima je izrečena zakletva, ne smiju se otkupiti, nego se moraju pogubiti.

Ako netko hode da, otkupi jedan dio svoje desetine, ima još da pridometne peti dio svote.

Što se tiče desetine od goveda i ovaca, ima se od svega, što prolazi ispod štapa pastirskog, uvijek deseti komad posvetiti Gospodu.

Pri tom neka se ne istražuje, da li je dobro ili loše, i ne smije se zamijeniti. Ali ako netko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo pripadne Svetištu i ne smije se otkupiti."

To su zapovijedi, što ih dade Gospod na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove Izraelove.