Knjiga proroka Miheja
Glava 1
Riječ Gospodnja, koja dođe Miheji iz Morešeta u vrijeme kraljeva Judinih Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jerusalemu imao je on ova viđenja:
Čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospod podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svetoga hrama svojega.
Gle, već ostavlja Gospod mjesto svoje, silazi, hodi po visinama zemaljskim.
Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda, što šumi niz strmen.
To sve zbog opačina Jakovljevih, zbog grijeha kuće Izraelove! Tko je skrivio otpad Jakovljev? Nije li Samarija? Tko je skrivio visine Judine? Nije li Jerusalem?
"Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću kamenje njezino u dolinu. Otkrit ću joj temelje.
Svi rezani likovi njezini bit će razbijeni. Svi bludnički darovi njezini spalit će se u ognju. Sve ću idole njezine potrti, jer se je od plaće bludničke to posakupilo, neka to opet bude plaća bludnička!"
Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podignut ću plač kao čagalji, podignut ću viku kao nojevi.
Nikada ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvata ona glavni grad naroda mojega: Jerusalem.
Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Akonu! U Bet-Leafri valjajte se po prahu!
Otidite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Bet-Hazaelu ne da vam da ostanete tamo.
Za dobro svoje dršću stanovnici u Marotu, jer od Gospoda silazi nesreća do na vrata Jerusalema.
Brzo konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu kćeri sionske. Opačine Izraelove naučile su se u tebi.
Zato se daje i tebi raspusna knjiga, Morešet-Gate! Kuće u Akzibu prevarit će knezove Izraelove.
Baštinika tebi ću dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi plemstvo Izraelovo.
Ošišaj glavu sebi do kože zbog ljubljene djece svoje! Učini glavu sebi golom naširoko kao u jastrijeba, jer se ona odvode od tebe.
