Knjiga proroka Miheja

Teško meni, jer je meni kao jednome, koji u jesen iza berbe još skuplja grožđe: nema više grozda za jelo, nema rane smokve, koju sam zaželio.

Nestalo je pobožnoga iz zemlje. Poštena čovjeka nema više među ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugome zameću mrežu.

Ruke su im pružene na zlo, da, ga čine revno, Poglavar zahtijeva, Sudac radi samo za plaću. Mogućnik odlučuje po svojoj požudi, i onda izvrću to među se.

Najbolji je između njih kao trn, najpotrebniji je gori od trnjaka, Ali dan, što ga navijestiše uhode, kazneni sud tvoj dolazi. Tada će se smesti.

Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom, koju voliš, zatvorl vrata svojih usta!

Jer sin prozire oca, kći prkosi materi, snaha svekrvi: neprijatelji su čovjeku ukućani njegovi.

Ali ja gledam na Gospoda. Čekam Boga, koji mi pomaže: Uslišit će me Bog moj!

Ne raduj se nada nmom, neprijateljice moja, jer jesam li pao, dignut ću se opet. Sjedim u mraku, Gospod mi je svjetlost.

Podnosit ću gnjev Gospodnji - jer sam mu sagriješio - dok on ne raspravi parbu moju i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam spasenje njegovo.

Neprijateljica će moja to vidjeti, i sram će pokriti nju, koja mi je govorila: "Gdje je Gospod, Bog tvoj" Moje će se oči napasti na njoj, kad se pogazi kao blato na ulici.

Dolazi dan, u koji će se opet sazidati zidovi tvoji, dan, u koji će se nadaleko protegnuti granice tvoje.

U onaj će dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata i od mora do mora, od gore do gore.

A zemlja će neprijateljska postati pustinja zbog stanovnika svojih, za plaću djela njihovih.

Pasi narod svoj s palicom svojom, stado, što je tvoje, što osamljeno stanuje u zemlji šumovitoj usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Bašanu i Gileadu kao u dane davne!

"Kao u dane, kad si izašao iz Egipta, pokazat ću mu čudesa.

Narodi ne neznabožački vidjet će to i posramit će se unatoč svoj moći svojoj. Morat će metnuti ruku na usta i ogluhnuti na ušima.

Lizat će prah kao zmije, kao crvi na zemlji! Dršćući predat će se zajedno sa svojim tvrđavama, uplašeni približit će se Gospodu, Bogu našemu, i tebe će se bojati!"

Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijehe i ostatku baštine svoje otpušta opačine, koji ne drži dovijeka gnjeva svojega, nego radost ima na milosti?

On će se nama opet smilovati, pogazit će opačine naše i baciti u dubinu morsku sve grijehe naše.