Knjiga proroka Habakuka
Glava 1
Presuda, koju je prorok Habakuk primio u viđenju.
Dokle ću već, Gospode, vapiti za spasenjem, a ti ne čuješ. Ja ti vičem: "Nasilje!" A ti ne pomažeš.
Zašto puštaš da gledam zlo, i zašto gledaš tlačenje? Razor, nasilje imam pred očima, svađa plane, nesloga nastane.
Zato dolazi zakon izvan snage, pravda ne izlazi nikada na dan; jer bezbožnik hvata u mrežu pravednika, zato sud izlazi naopako.
Gledajte na narode! Pogledajte, čudite se, jest, čudite se, jer jedan čini djelo u vaše dane. Nikada ne biste vjerovali, kad bi vam se pripovijedalo.
Jer evo, ja ću podignuti Kaldejce, narod ljut, okretan, koji prolazi širom zemlje, da osvoji naselja, što nijesu njegova.
Strašan je i strahovit; on poznaje samo svoje pravo i svoj zakon.
Brži su mu konji od risova, žešći od vukova uveče. Konjanici njegovi doletjet će, konjanici njegovi dolaze izdaleka. Doletjet će kao orao, kad hrli na lov.
Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar istočnjak. Pokupit će roblje kao pijesak.
Ruga se kraljevima, smije se knezovima. Nasmije se svakoj tvrđavi. Naspe nasip i zauzme ga.
Tada zašumi kao vjetar i ode dalje s opačinom. Njemu je snaga kao bog njegov postala.
Nijesi li ti, Gospode, odvijeka Bog moj, Svetac moj, Mi nećemo umrijeti. Gospode, ti si ga odredio samo za sud! Hridino, ti si ga postavila za kaznu!
Odveć su čiste oči tvoje, da gledaš zlo; ne možeš gledati nepravde. Zašto gledaš bezbožnika i šutiš, kad zao proždire bolje.
Učinio si ljude kao ribe u moru, kao crve, što nemaju gospodara.
Izvlači ih sve udicom, hvata ih u mrežu i zgrće ih u predu svoju, zato se veseli i raduje.
Zato žrtvuje svojoj mreži, kadi svojoj pređi, jer svoj pretili plijen duguje njima, svoju izabranu hranu.
Ima li on zato jednako ispražnjivati svoju mrežu, da ubijaju narode nemilice?
