Knjiga proroka Zaharije

U četvrtoj godini kralja Darija dođe riječ Gospodnja Zahariji, četvrtoga dana devetog mjeseca, u mjesecu Kisleva.

Tada je naime Betel bio poslao Šarezera i Regem-Meleka sa svojim ljudima, da umilostive Gospoda

I da svećenicima, koji su pripadali hramu Gospoda nad vojskama, i prorocima uprave ovo pitanje: "Moramo li u petom mjesecu držati dan žalosti s postom, kako smo to činili već toliko godina?

Tada mi dođe riječ Gospoda nad vojskama:

"Objavi svemu narodu zemaljskom i svećenicima: 'Kad ste postili i tugovali u petom i u sedmom mjesecu već sedamdeset godina, je li ste možda postili za me?

Nijesu li to riječi, što ih je Gospod dao propovijedati preko prijašnjih proroka, kad je još Jerusalem bio naseljen i u miru bio zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su još bile naseljene južna zemlja i nizina?

I riječ Gospodnja dođe Zahariji:

"Ovako govori Gospod nad vojskama: Vršite sud pravedno i iskazujte jedan drugome ljubav i milosrđe!

Ne pritiskujte udovica i sirota, stranaca i siromaha i ne ne mislite ništa zlo jedan drugome u srcu svom!"

Ali nijesu htjeli slušati, bili su tvrdovrati i zatisnuli su uši svoje, da ne čuju.

Učinili su srce svoje tvrdo kao kremen, da na čuju naputaka i pouka, koje im je bio naložio Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka prijašnjih. I tako dođe silan sud gnjeva od Gospoda nad vojskama.

Kao što oni nijesu Slušali, kad ih je on zvao, "isto tako", govori Gospod nad vojskama, "zvat, će oni a da ih ja ne uzaslušam.

I tako sam ih razasuo među sve narode, kojih prije nijesu poznavali. Iza njihova odlaska zemlja je bila opustošena, tako da više nitko nije hodio u njoj. Tako su krasnu zemlji pretvorili u pustoš.