Brojevi (Četvrta knjiga Mojsijeva )

Gospod zapovjedi Mojsiju:

"Napravi sebi dvije trube srebrne. Napravi ih kovanim radom. One neka ti služe za to, da sazivaš zajednicu i da znak daješ za polazak tabora.

Ako li se zatrubi samo na jednu, neka se skupe kod tebe knezovi, plemenski poglavari sinova Izraelovih.

Ako se zatrubi bučno, onda neka se kreću tabori, što leže prema istoku.

Ako li se zatrubi po drugi put, onda neka se kreću tabori, Što leže prema jugu. Neka se zatrubi bučno u znak, da imaju poći.

Ima li se sazvati zajednica, onda trubite samo jednostavno, ne trubite bučno.

Samo sinovi Aronovi, svećenici, smiju trubiti na trube. Njihova je uporaba kod vas odredba, što vječito vrijedi za sva koljena.

Kad pođete na vojsku u zemlji svojoj proti neprijatelju, koji vas napada, onda trubite bučno na trube. Tada će vas se spomenuti Gospod, Bog vaš, i spasit će vas od neprijatelja vaših.

Trubite na trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlađake, kod svojih žrtava paljenica i žrtava mirotvornih. Tako će vam to biti za spomen milostiv kod Boga vašega. Ja sam Gospod, Bog vaš."

U drugoj godini u drugom mjesecu, dvadesetoga u mjesecu, podiže se oblak iznad prebivališta zakona.

Tada pođoše sinovi Izraelovi svojim redom iz pustinje sinajske, i oblak se spusti u pustinji paranskoj,

Bilo je to prvi put, da pođoše na zapovijed Gospodnju, što je bila izašla preko Mojsija.

Najprije pođe zastava tabora sinova Judinih sa svojim četama. Na čelu vojske njihove stajao je Nahšon, sin Aminadabov.

Pred vojskom plemena sinova Isakarovih bio je Netanel, sin Zuarov.

Pred vojskom plemena sinova Zebulunovih bio je Eliab, sin Helonov.

Pošto je sveti Šator bio razIožen, pođoše i sinovi Geršonovi i sinovi Merarijevi, koji su imali nositi sveti Šator.

Tada pođe zastava tabora Rubenova sa svojim četama. Pred vojskom njihovom bio je Elisur, sin Šedeurov.

Vojsku plemena sinova Simeonovih vodio je Šelumiel, sin Surišadajev.

Pred vojskom plemena sinova Gadovih bio je Eliasaf, sin Deuelov.

Tada pođoše sinovi Kohatovi, koji su imali nositi Presveto, do njihova dolaska bio je Šator već postavljen.

Tada pođe zastava tabora sinova Efraimovih sa svojim četama. Pred vojskom njihovom bio je Elišama, sin Amihudov.

Pred vojskom plemena sinova Manasehovih bio je Gamaliel, sin Pedahsurov.

Pred vojskom plemena sinova Benjaminovih bio je Abidan, sin Gideonov.

Nato pođe zastava tabora sinova Danovih sa svojim četama, koja je zaključivala sve tabore. Pred vojskom njihovom bio je Ahiezer, sin Amišadajev.

Pred vojskom plemena sinova Ašerovih bio je Pagiel, sin Okranov.

Pred vojskom plemena sinova Naftalijevih bio je Ahira, sin Enanov.

To je bio red, kojim pođoše sinovi Izraelovi sa svojim četama.

Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, tasta Mojsijeva: "Idemo sada u zemlju, za koju obeća Gospod: 'Vama ću je dati.' Hajde s nama. Nagradit ćemo te bogato, jer je Gospod obećao sinovima Izraelovim blagoslov."

A on mu odgovori: "Ne mogu ići s vama. Moram se vratiti u svoju domovinu i k svojoj rodbini."

A onaj ga zamoli: "Ne ostavljaj nas, jer kako ti znaš mjesta, gdje možemo taboriti u pustinji, budi nam savjetnik.

Ako pođeš s nama, i tebe ćemo se bogato spomenuti blagoslovom, što će nam ga udijeliti Gospod."

I tako pođoše od gore Gospodnje, tri dana hoda. Kovčeg zavjeta Gospodnjega išao je pred njima tri dana hoda, da bi im našao mjesto za odmor.

Oblak Gospodnji lebdio je nad njima po danu, kad su polazili iz tabora.

Kadgod je polazio kovčeg, govorio bi Mojsije: "Ustani, Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka pred tobom pobjegnu protivnici tvoji."

Kadgod se je ustavio, govorio bi: "Ustavi se, Gospode, kod četa Izraelovih plemena."