Brojevi (Četvrta knjiga Mojsijeva )

Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Levijeva, predobi za sebe potomke Rubenove Datana i Abirama, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova.

Oni se pobuniše proti Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, poglavara zajednice, pozvanih članova skupštine narodne i muževa uglednih.

Oni se dakle skupiše proti Mojsiju i Aronu i rekoše im: "Dosta neka vam je. Sva zajednica, svi skupa sveti su, i Gospod je među njima. Zašto se vi uzdižete nad zajednicu Gospodnju?"

Kad to ću Mojsije, pade ničice na svoje lice.

Tada odgovori Korahu i svoj družini njegovoj ovako: "Sutra će pokazati Gospod, tko je njegov i tko je dosta svet, da mu se približi. Koga tada on izabere, taj mu se smije približiti.

Učinite ovo Uzmite sebi kadionice, Korah i sva družina njegova.

Metnite sutra u njih ognja i stavite na njih kada pred Gospodom. Koga tada izabere Gospod, taj neka bude svet. Dosta neka vam je, sinovi Levijevi."

Korahu reče Mojsije: "Čujte ipak, sinovi Levijevi.

Zar vam nije dosta, što vas je Bog Izraelov odvojio od zajednice Izraelove, da vas privuče u svoju blizinu, pa da vršite službu kod l Šatora Gospodnjega i obavljate i pred zajednicom službu svoju?

Tebe je sa svom braćom tvojom, sinovima Levijevim, privukao k sebi, sada tražite još i svećeništvo.

Zato se vi, ti i sva družina tvoja, skupljate proti Gospoda, jer to je Aron, da mrmljate proti njemu?"

Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovoriše: "Ne idemo.

Zar nije dosta, što si nas doveo ovamo iz zemlje, u kojoj teče mlijeko i med, da nas poubijaš u pustinji? Hoćeš li se još sada i nametnuti za gospodara nad nama?

Doista nijesi nas doveo u zemlju, u kojoj teče mlijeko i med, i nijesi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoćeš li možda ljudima ovdje oči iskopati? Ne idemo."

Tada se Mojsije rasrdi vrlo i zamoli Gospoda: "Ne pogledaj na žrtveni dar njihov. Nijesam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nijesam učinio ništa na žao."

I Mojsije zapovjedi Korahu: "Ti i sva družina tvoja, prikažite se sutra pred Gospodom, ti, oni i Aron.

Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kad. Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospoda, dakle dvjesta i pedeset kadionica, također ti i Aron, svaki svoju kadionicu."

I uze svaki svoju kadionicu, metnu u njih oganj i stavi na njega kad. Onda se postaviše na ulazu u Šator sastanka, također Mojsije i Aron.

A Korah skupi na ulazu u Šator sastanka naprema njima svu zajednicu. Tada se pokaza svoj zajednici slava Gospodnja.

I Gospod dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed:

"Odvojite se od te zajednice. Uništit ću ih u jedan čas."

Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: "O Bože, Gospodaru duha životnog u svakom tijelu. Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu?"

Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:

"Naloži zajednici: Udaljite se od okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova."

Nato se diže Mojsije i otide Datanu i Abiramu. Starješine Izraelove pođoše za njim.

On zapovjedi Zajednici: "Udaljite se od Šatora ovih zlotvora. Ne dotaknete se ničega, što je njihovo. Inače izginut ćete i vi zbog svih grijeha njihovih."

Tada se povukoše oni natrag iz okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiše van i stadoše sa svojim ženama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih Šatora.

Tada reče Mojsije: "Po tom ćete spoznati, da je Gospod poslao mene, da izvršim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe.

Ako ovi ovdje pomru, kao što umiru svi ljudi, i ako ih zadesi običan udes svih ljudi, onda Gospod nije poslao mene.

Ako li Gospod izvrši nešto nečuveno i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svim, što je njihovo, tako da siđu živi u podzemlje, onda po tom spoznajte, da su ovi ljudi hulili na Gospoda."

Jedva je bio Mojsije izgovorio riječi ove, rastvori se zemlja pod njima.

Zemlja otvori usta svoja i proždrije ih s obiteljima njihovim i sve ljude, što su bili uz Koraha, sa svim imetkom njihovim.

Sa svim, što su imali, siđoše živi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nesta iz zajednice.

Svi Izraelci, što su okolo stajali, pobjegoše brže od jauka njihova; jer rekoše: "Da i nas još ne proždre zemlja."

A oganj izađe od Gospoda i spali dvjesta i pedeset ljudi, što su imali da prinesu kad.

Nato zapovjedi Gospod Mojsiju:

"Kaži Eleazaru, sine svećenika Arona, neka odnese kadionice s garišta i oganj neka istrese u nekoj udaljenosti, jer su svete.

Kadionice tih ljudi, koji život svoj pokopaše svojim grijehom, neka se raskuju na ploče i neka se njima okuje žrtvenik, jer ih oni donesoše pred Gospoda. Time postadoše svete. Neka budu sinovima Izraelovim kao znamenje."

Tada uze svećenik Eleazar kadionice mjedene, što su ih bili donijeli oni, koji izgorješe. Raskovaše ih na okov žrtveniku.

One su imale biti sinovima Izraelovim opomena i znamen, da ni jedan nepozvan, koji ne pripada potomstvu Aronovu, ne pristupi, da kadi pred Gospodom. Inače dogodit će mu se kao Korahu i družini njegovoj, kao što mu je bio Gospod zaprijetio preko Mojsija.

Drugoga jutra mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu. Vikali su: "Pobiste narod Gospodnji."

Kad se onda stjecala zajednica proti Mojsija i Arona, okrenuše se ovi prema Šatoru sastanka. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja.

I pohitješe Mojsije i Aron pred Šator sastanka.

Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:

"Ukloni se iz te zajednice. Uništit ću ih u jedan čas." Tada oni padoše ničice na svoje lice.

I Mojsije reče Aronu: "Uzmi kadionicu, metni u nju oganj sa žrtvenika, stavi na njega kad i nosi ga brže k zajednici, da im time pribaviš pomirenje, jer od Gospoda izlazi kazneni sud. Već pomor poče."

Tada uze Aron kadionicu, kao što mu je bio zapovjedio Mojsije, i otrča usred zajednice. I doista, pomor je već bio počeo među narodom. On nato uze kaditi i pribavi tako narodu pomirenje.

Broj onih, koji pomriješe od pomora, iznosio je četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onih, koji izgiboše zbog Koraha.

Aron se vrati natrag k Mojsiju na ulaz u Šator sastanka, kad je bio prestao pomor.