Brojevi (Četvrta knjiga Mojsijeva )

Sva zajednica izraelska stiže u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadešu. Tamo umrije Mirjama i bi ondje pokopana.

Jer zajednica nije imala vode, skupi se proti Mojsiju i Aronu.

Narod se je prepirao s Mojsijem i vikao: "Ah, da smo i poizginuli, kad je Gospod poubijao braću našu.

Zašto dovedoste zajednicu Gospodnju u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa stokom svojom?

Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tužni kraj, gdje ne rodi ni žito, ni smokva, ni grožđe, ni granatna jabuka i gdje nema ni vode za piće?"

Mojsije i Aron umakoše ispred zajednice k ulazu u Šator sastanka i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja,

I Gospod zapovjedi Mojsiju:

"Uzmi štap, skupi zajednicu, ti i brat tvoj Aron. Zapovjedite hridini pred očima njihovim, i ona će dati vodu. Izvedi im vodu iz hridine i napoj tako zajednicu i stoku njihovu."

Tada uze Mojsije štap ispred Gospoda, kako mu je bio zapovjedio.

Nato skupiše Mojsije i Aron zajednicu pred hridinu, i on im reče: "Poslušajte ipak, vi upornici. Možemo li vam mi iz ove hridine izvaditi vodu?"

I kad Mojsije diže ruku i dvaput udari štapom svojim u hridinu, isteče mnoga voda, te se napoji zajednica i stoka njihova.

A Gospod reče Mojsiju i Aronu: "Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred očima sinova Izraelovih, zato nećete dovesti tu zajednicu u zemlju, koju im dajem."

To je Voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodom i gdje se je on proslavio na njima.

Iz Kadeša posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: "Ovako ti poručuje tvoj bratski narod Izrael: Ti znaš sve nevolje, što nas snađoše.

Kad zavapismo Gospodu za pomoć, usliši Gospod molbu našu i posla anđela, koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadešu, gradu na međi područja tvojega.

Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja i vinograda i nećemo piti vode iz studenaca. Hoćemo samo ići kraljevskom cestom ne skrećući nalijevo i nadesno, dok ne prođemo područje tvoje."

Ali im Edomci otporučiše: "Ne smiješ prolaziti. Inače izaći ćemo s mačem preda te."

Sinovi Izraelovi odgovoriše im: "Glavnom cestom ići ćemo. Napijemo li se, ja i stoka moja, vode tvoje, platit ću ti za to. Ja neću ništa više nego brzo proći."

A oni odgovoriše: "Ne smiješ prolaziti." Ujedno izađoše Edomci pred njih s mnogo naroda i dobro naoružani.

Jer Edomci ne htjedoše dopustiti Izraelcima da prođu kroz područje njihovo, okrenuše Izraelci na stranu od njih.

Tada krenu od Kadeša sva zajednica izraelska i stiže do gore Hora.

Ovdje na gori Horu, što leži na međi zemlje edomske, reče Gospod Mojsiju i Aronu:

Aron se ima sada pridružiti k svojim zemljacima, jer on neće ući u zemlju, koju ću dati sinovima Izraelovim, jer ste se oprijeli zapovijedi mojoj na Vodi Meribi.

Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor.

Svuci tamo Aronu haljine njegove i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti."

Mojsije učini, kako zapovjedi Gospod. Uzađoše na goru Hor pred očima sve zajednice.

Tamo svuče Mojsije Aronu haljine njegove i obuče ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umrije tamo na vrhuncu gore, A Mojsije i Eleazar siđoše s gore.

Kad saznade sva zajednica, da je preminuo Aron, tugovao je sav dom Izraelov za Aronom trideset dana.