Brojevi (Četvrta knjiga Mojsijeva )

Tada pristupiše starješine iz porodice sinova Gileada, sina Makira, sina Manasehova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoše pred Mojsija i knezove, plemenske glavare izraelske,

Ovu molbu: "Gospod je tebi, gospodare, zapovjedio, da dadne sinovima Izraelovim zemlju ždrijebom u baštinu. Također je tebi, gospodare, bilo naloženo od Gospoda, da dadneš baštinu našega brata Selofhada kćerima njegovim.

Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izraelovih, onda će se vlasništvo njihovo otkinuti od naše očinske baštine i dodat će se baštini onoga plemena, u koje se udaju. Tako će se baština, što pripade nama, okrnjiti.

Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izraelovim, njihova će se baština sjediniti s baštinom onoga plemena, u koje se budu udale. Ali od baštine našega očinskog plemena otkinut će se baština njihova."

Mojsije nato dade sinovima Izraelovim po zapovijedi Gospodnjoj ovaj naputak: "Pleme sinova Josipovih ima pravo.

Za kćeri Selofhadove odredi Gospod ovo: Neka se udaju za koga hoće. Ali smiju se udati samo u porodici svojega očinskog plemena.

Da ne prijeđe baština sinova Izraelovih od jednoga plemena na drugo, jer svi sinovi Izraelovi imaju dobiti baštinu svojega očinskog plemena.

Zato moraju sve djevojke, kojima dopadne baština u kojem plemenu izraelskom, udati se za koga iz porodice svojega očinskog plemena, da sinovi Izraelovi održe baštinu očinsku,

I da ne prijeđe baština od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izraelovih ima dobiti svoju baštinu."

Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsija, tako učiniše kćeri Selofhadove.

Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udadoše se za sinove stričeva svojih.

Udadoše se dakle u porodice sinova Manaseha, sina Josipova. Tako osta baština njihova a plemenu, kojemu je pripadala porodica oca njihova.