Radosna vijest Isusa Krista po Mateju

U onaj dan izađe Isus iz kuće i sjede kraj mora.

Mnogi se je narod skupio oko njega. Zato je ušao u lađicu i sjeo u njoj, a narod je sav stajao na obali.

On im je govorio mnogo u prispodobama i rekao: "Izađe sijač da sije.

I kad je sijao, nekoje zrno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga.

Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji.

Ali kad obasja sunce, uvenu, i jer nije imalo korijena usahnu.

Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno trnje i uguši ga.

Drugo pade na zemlju dobru, i donosilo je rod stostruk, šezdesetostruk, tridesetostruk.

Tko ima uši, neka čuje!"

Tada pristupiše učenici njegovi i upitaše ga: "Zašto im govoriš u prispodobama?"

On odgovori: "Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga a onima nije dano.

Jer tko ima, još će mu se dati i imat će izobilja; a tko nema, i njemu će se još oduzeti, što ima.

Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.

Tako se ispunja na njima proročanstvo Izaije, koje glasi: "Slušat ćete, a nećete ipak razumjeti, vidjet ćete, a nećete ipak vidjeti.

Otvrdnulo je srce naroda ovoga. Uši su njegove gluhe, oči su njegove zatvorene. Očima neće da vidi, ušima neće da čuje, srcem neće da razumije, niti da se obrati, da ga iscijelim.,

A blagoslovljene su oči vaše, što vide, i ušima vašim, što čuju!

Jer zaista kažem vam: "Mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti, što vi vidite, i ne vidješe, i čuti, što vi čujete, i ne čuše.

Vi dakle shvatite prispodobu o sijaču!

Svakome, koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi zlobni i grabi, što je bilo posijano u srce njegovo. Njemu je sjeme posijano na put.

Što je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj, koji sluša riječ i prima je odmah s radošću.

Ali ne uhvati korijena, nego je nestalan. Kad zbog riječi navali nevolja ili progonstvo, odmah zaluta.

Što je bilo posijano među trnje, to je onaj, koji sluša riječ. Ali brige svjetske i bogatstvo varavo zaguše riječ, tako te ostane bez roda.

Što je bilo posijano na zemlju dobru, to je onaj, koji sluša riječ i razumije, te donosi rod: "stostruk, šezdesetostruk i tridesetostruk.

Drugu prispodobu iznese im: "Kraljevstvo je nebesko kao čovjek, koji posija dobro sjeme na njivi svojoj.

Dok je sve spavao, dođe neprijatelj njegov, posija kukolj po pšenici i otide.

Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.

Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: "Gospodaru, nijesi li ti dobro sjeme posijao na njivu svoju? Odakle joj dakle kukolj?

On im odgovori: "Neprijatelj to učini. Tada sluge upitaše: "Moramo li otići i skupiti ga?

On odgovori: "Ne! Inače biste morali skupljajući kukolj počupati zajedno s njim i pšenicu.

Ostavite samo da zajedno oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću tada žeteocima: "Skupite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se spali. A pšenicu nosite u žitnicu moju."

Drugu im još prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušično, što ga uze čovjek i posija na njivu svoju.

Ono je istina manje od svih drugih sjemena. Ali kad izraste, veće je od drugoga povrća. Ono bude drvo, tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama."

Još im iznese daljnu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kvasac, što ga uze žena i pomiješa u tri mjere brašna dok sve ne ukisa."

Sve je ovo govorio Isus u prispodobama mnoštvu naroda, i bez prispodoba nije im govorio.

Tako se je imala ispuniti riječ proroka: "Otvorit ću usta svoja u prispodobama, objavit ću, što je bilo skriveno od postanja svijeta."

Tada on otpusti mnoštvo naroda i otide kući. Onda pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi!"

On reče: "Koji sije dobro sjeme, jest Sin čovječji.

Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga.

Neprijatelj, koji ga je posijao, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta. Žeteoci su anđeli.

Kao što se dakle kukolj skuplja i u ognju spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.

Sin čovječji izaslat će anđele svoje, i oni će skupiti sve zavoditelje i zlotvore iz kraljevstva njegova

I baciti ih u peć ognjenu. Ondje će biti jauk i škrgut zuba.

Tada će pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje!

Kraljevstvo je nebesko kao blago, što leži skriveno u polju. Čovjek nađe blago i skrio ga. Tada otide pun radosti za to i prodade sve imanje svoje i kupi polje.

Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac, koji je tražio plemenite bisere.

Kad nađe jedan dragocjen biser, otide, prodade sve imanje svoje i kupi ga.

Još je kraljevstvo nebesko kao mreža, što se baci u more i zahvati od svake ruke ribe.

Kad se napuni, izvukoše je na obalu, sjedoše i skupiše dobre u posude, a zle baciše.

Tako će biti i na svršetku svijeta. Anđeli će izaći i odijelit će zle od pravednih

I bacit će ih u peć ognjenu. Ondje će biti jauk i škrgut zuba.

Razumjeste li sve ovo? Odgovoriše mu: "Da, Gospodine!"

Tada on nastavi: "Zato je svaki učitelj, koji je vješt u nauci kraljevstva nebeskoga, kao domaćin, koji iznosi iz blaga svojega novo i staro."

Iza kako je Isus bio svršio prispodobe ove, otide odanle.

Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braća njegova Jakov, Josip, Simon i Juda?

Sestre njegove nijesu li sve kod nas? Odakle dakle njemu sve to?"

Tako su se sablažnjavali o njega Tada im Isus reče: "Prorok ne vrijedi nigdje manje nego u svojemu zavičaju i u domu svojemu."

Zbog nevjerstva njihova učinio je ondje samo malo čudesa.