Radosna vijest Isusa Krista po Mateju

U ono vrijeme začu četverovlasnik Herod glas o Isusu.

On reče dvoranima svojim: "To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; zato djeluju čudesne sile u njemu."

Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa.

Jer ga je Ivan bio prekorio: "Nije ti dopušteno da nju imaš."

Rado bi ga bio dao ubiti; ali se je bojao naroda, jer su ga držali za proroka.

Na dan rođenja Herodova igrala je kći Herodijadina među Gostima. To se je dopalo Herodu tako,

Da joj je zakletvom obećao dati štogod zaište.

Ona potaknuta od matere svoje reče: "Daj mi ovdje na zdjeli glavu Ivana Krstitelja!"

To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedi da joj se dadne.

I tako dade odsječi glavu Ivanu u tamnici.

Donesoše glavu njegovu na zdjeli i dadoše je djevojci; ona je odnese materi svojoj.

Tada uzeše učenici njegovi mrtvo tijelo i pokopaše ga. Potom odoše i javiše to Isusu.

Na ovu vijest otide Isus odanle u lađici na samotno mjesto, da bude sam. Ali to saznade mnoštvo naroda i pođe za njim pješke iz gradova.

Kad on izađe na kopno i vidje veliko mnoštvo, smilova im se i iscijeli bolesnike njihove.

Predveče pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Mjesto je pusto, a doba je već poodmaklo. Otpusti narod, neka ide u sela da kupi sebi hrane!"

Isus im reče: "Ne treba da idu, Podajte im vi da jedu!"

Oni mu odgovoriše: "Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe."

On reče: "Donesite mi ih ovamo!"

I dade da narod posjeda po travi; tada uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Nato prelomi kruhove i dade ih učenicima svojim, a učenici ih dadoše narodu.

Svi su jeli i nasitili se, dapače su digli od preostalih komada još dvanaest punih košarica.

A broj svih, koji su bili jeli, iznosio je oko pet tisuća muževa, bez žena i djece.

Odmah on natjera učenike svoje da uđu u lađicu i da naprijed idu na drugu obalu, dok on otpusti narod.

Kad je bio otpustio narod, popne se na goru sam, da se moli. Već je bila nastala večer, a on je još bio ondje sam.

Lađica je već bila nasred mora i bila je od valova bacana tamo i vamo; jer je bio protivan vjetar.

U četvrtu stražu noći dođe on k njima idući po moru.

Kad ga tako učenici vidješe, gdje ide po moru, povikaše uplašeni: "Sablast!" i vapili su od straha.

A Isus im progovori odmah: "Utješite se! Ja sam. Ne bojte se!"

Petar mu odgovori: "Gospodine, ako si ti, reci mi, da dođem k tebi po vodi.

On reče: "Dođi!" Petar izađe iz lađice i išao je po vodi, da dođe k Isusu.

A kad je vidio jaki vjetar, uplaši se, počne se topiti i povika: "Gospodine, spasi me!"

Odmah pruži Isus ruku svoju, uhvati ga i reče mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

Tada uđoše u lađicu, i presta vjetar.

Koji su bili u lađici, baciše se pred njega ničice i rekoše: "Ti si zaista Sin Božji!"

Tada prijeđoše i dođoše u pokrajinu Genezareta.

Čim ga stanovnici onoga kraja prepoznaše, poslaše glasnike Po svoj onoj okolini i dadoše donijeti k njemu sve bolesnike.