Radosna vijest Isusa Krista po Mateju

Kad je osvanuo dan, zaključiše svi glavari svećenički i starješine narodne da ubiju Isusa.

Odvedoše ga svezana i predadoše ga upravitelju Pilatu.

I reče: "Sagriješio sam. Izdao sam krv nedužnu!" Oni odgovoriše: "Što nas je briga za to? To je tvoja stvar!"

Tada baci srebrnjake u hram, otide i objesi se o užetu,

Glavari svećenički digoše srebrnjake i rekoše: "Ne smije se metnuti u hramsko blago; jer je krv.

Zaključiše da za njih kupe lončarovu njivu za groblje strancima.

Zato se zove ona njiva do današnjega dana krvna njiva.

Tako se ispuni riječ proroka Jeremije: "Uzeše trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga, koga procijeniše sinovi Izraelovi,

I dadoše ih za lončarovu njivu. Tako mi naloži Gospodin."

Isus bi predveden upravitelju. Upravitelj ga zapita: "Jesi li ti kralj židovski?" Isus odgovori: "Ti kažeš."

Ali na tužbe glavara svećeničkih i starješina ne odvrati ništa.

Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li, što sve protiv tebe svjedoče"

Ali mu on ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se je upravitelj vrlo čudio.

O blagdanu običavao je upravitelj pustiti narodu jednoga sužnja, koga bi oni htjeli.

Tada su imali zloglasnoga sužnja po imenu Barabu.

Pilat upita skupljeno mnoštvo: "Koga da vam pustim, Barabu ili Isusa, koji se zove Krist."

Znao je naime, da su ga bili predali samo iz zavisti.

Dok je on sjedio na sudu, poruči mu žena njegova: "Nemoj imati nikakva posla s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše narod, da traže Barabu, a Isusa da dadne pogubiti.

Upravitelj ih dakle zapita: "Koga od ove dvojice da vam pustim?" Oni povikaše: "Barabu!"

Pilat im reče: "Što ću tada činiti s Isusom, koji se zove Krist?": "Svi povikaše: "Neka se razapne!"

Upravitelj upita: "A što je zlo učinio?" Tada oni povikaše još jače: "Neka se razapne!"

Pilat vidje, da ništa ne postiže, i da je buka postajala sve veća. On dade sebi dodati vode i opra ruke svoje pred narodom govoreći: "Ja sam nedužan u krvi ovoga pravednika. Vi ćete vidjeti!"

Tada povika sav narod: "Krv njegova neka dođe na nas i na djecu našu!"

Sada im pusti Barabu. A Isusa dade bičevati i predade ga onda da se razapne.

Potom vojnici upraviteljevi odvedoše Isusa u sudnicu i skupiše oko njega cijelu četu.

Svukoše s njega haljine i ogrnuše mu skrletnu kabanicu.

Tada opletoše vijenac od trnja, metnuše mu ga na glavu i dadoše mu trsku u desnicu. Onda su pregibali koljeno pred njim i rugali mu se govoreći: "Zdravo, kralju židovski!"

Pritom bi pljuvali na njega, uzeli bi trsku i udarali ga njom po glavi.

Pošto su mu se bili tako narugali, svukoše s njega kabanicu i obukoše ga opet u haljine njegove. Tada ga izvedoše, da ga razapnu.

Dok su izlazili, namjeriše se na čovjeka iz Cirene po imenu Simona. Njega natjeraše, da mu ponese križ.

Tako stigoše na mjesto, koje se zove Golgota, kosturnica.

Ondje mu dadoše vino pomiješano žučem. On okusi to ali ne htjede piti,

Tada ga pribiše na križ i razdijeliše kockom među se haljine njegove.

Onda su sjeli i čuvali ga.

Više glave njegove pričvrstiše natpis s oznakom krivnje njegove: "Ovo je Isus, kralj židovski."

Zajedno s njim bila su razapeta dva razbojnika, jedan s desne njegove, drugi s lijeve njegove.

Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom svojom

I govorili: "Ti si htio hram porušiti i u tri ga dana opet sagraditi; spasi samoga sebe, Ako si Sin Božji, siđi s križa!"

Isto su se tako rugali i glavari svećenički s književnicima i starješinama i govorili: "

"Drugima je pomogao, sebi samomu ne može pomoći. Ako je kralj Izraelov, neka siđe sad s križa, i vjerovat ćemo u njega.

On se je uzdao u Boga; neka ga sad izbavi, ako mu je po volji, jer je govorio: "Ja sam Si Božji."

Tako isto rugali mu se i razbojnici, koji su bili razapeti s njim.

Od šeste do devete ure nastade tama po svoj zemlji.

Oko devete ure povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lama sabaktani?" to jest: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Neki od onih, što su stajali ondje, čuli su to i rekli: "Zove Iliju."

Odmah otrča jedan od njih napuni spužvu octa, natakne je na trsku i dade mu da pije.

Drugi su rekli: "na vidimo, hoće li doći Ilija, da ga spasi."

Opet povika Isus iza glasa; tada ispusti duh svoj.

Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje, zemlja se potrese, hridine se raspuknuše,

Grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli, uskrsnuše.

Oni izađoše iz grobova po ukrsnuću njegovu, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.

Kad satnik i ljudi njegovi, koji su stražili kod Isusa, vidješe da se zemlja trese i drugo što se dogodilo, prepadoše se vrlo i rekoše: "Ovaj je zaista bio Sin Božji."

Izdaleka gledale su ondje i mnoge žene. One su već iz Galileje bile Isusa pratile i brinule se za njega.

Među njima nalazile se Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih.

Uveče dođe čovjek bogat iz Arimateje po imenu Josip, koji je bio učenik Isusov.

On otide k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo, Pilat mu dade predati tijelo,

Kad Josip uze tijelo, zavi ga u laneno platno čisto,

I položi ga u novi svoj grob, što ga je bio dao sebi isjeći u hridini. Pred ulaz u grob navali velik kremen i otide.

A Marija Magdalena i druga Marija ostadoše ondje i sjedoše na prema grobu.

Drugi dan, koji je iza priprave, skupiše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata.

I rekoše: "Gospodaru, sjećamo se, da je ovaj varalica rekao za života svojega: "Poslije tri dana uskrsnut ću.

Zato daj, da se čuva grob do trećega dana. Inače bi mogli doći učenici njegovi ukrasti ga i onda narodu reći: "On je uskrsnuo od mrtvih. Tada bi posljednja prijevara bila još gora od prve."

Pilat im reče: "Imate stražu. Idite i čuvajte grob, kako znate!"

Oni odoše, osiguraše grob zapečativši kamen i postavivši stražu.