Radosna vijest Isusa Krista po Marku
Glava 1
Evanđelje o Isusu Kristu, Sinu Božjemu, započelo je,
kao što stoji pisano u proroka Izaije: "Evo, ja šaljem glasnika svojega pred tobom, koji će ti pripraviti put.
Glas onoga, što viče u pustinji: "Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove!"
Tada je izlazila k njemu sva zemlja Judeja i svi stanovnici Jerusalema. Oni su se dali krstiti od njega u Jordanu i pritom su ispovijedali grijehe svoje.
Ivan je bio obučen u devinu dlaku i imao je pojas kožnat oko svojih bokova. Hranio se skakavcima i medom divljim.
I propovijedao je: "Moćniji od mene ide za mnom. Ja nijesam dostojan kleknuti i odriješiti mu remena na obući.
Ja sam vas krstio vodom, on će vas krstiti Duhom Svetim.
U one dane dođe Isus iz Nazareta u Galileji i dade se krstiti od Ivana u Jordanu.
Jedva je bio izašao iz vode, vidje, kako se otvori nebo, i Duh kao golub siđe na njega.
S neba povika glas: "Ti si Sin moj ljubljeni; ti si po mojoj volji."
Odmah ga Duh izvede u pustinju.
Četrdeset dana ostao je u pustinji i bio je kušan od sotone, živio je sa životinjama divljim; a služili su mu anđeli.
Izakako je Ivan bio bačen u tamnicu, otišao je Isus u Galileju i propovijedao evanđelje kraljevstva Božjega,
Govoreći: "Vrijeme se je ispunilo, kraljevstvo je Božje blizu Obratite se i vjeruj te u evanđelje!"
Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje, kako Simon i Andrija, brat Simonov, baciše mreže svoje u more. Oni su bili ribari.
Isus im reče: "Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi."
Odmah ostaviše mreže svoje i pođoše za njim,
Kad je otišao malo dalje, vidje Jakova, sina Zebedejeva, i njegova brata Ivana također u lađici. Oni su popravljali mreže svoje.
Odmah ih pozva. Oni ostaviše svojega oca Zebedeja s nadničarima u lađici i pođoše za njim.
Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i počne učiti.
Bili su zaneseni naukom njegovom; jer je učio kao jedan, koji ima moć, a ne kao književnici.
U tamošnjoj sinagogi nalazio se upravo čovjek, koji je bio opsjednut od nečista duha. On povika: "
"Odlazi! Što mi imamo s tobom posla, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam, tko si, Svetac Božji."
A Isus mu zaprijeti i reče: "Umukni i izađi iz njega!"
Nečisti duh prodrma ga i vičući iza glasa izađe iz njega.
Puni začuđenja pitali su svi jedan drugoga: "Što je ovo? Jedna nova, silna nauka! I usto zapovijeda nečistim duhovima, i oni ga slušaju!"
Glas o njemu raširi se brzo po svoj zemlji Galileji.
Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u kuću Simonovu i Andrijinu.
Punica Simonova ležala je od groznice. Odmah mu rekoše za nju.
On pristupi k njoj, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih posluži.
Uveče, pošto sunce zađe, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute.
Sav se je grad stisnuo pred vratima.
On ozdravi mnoge, što su bili mučeni od svakojakih bolesti, i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da dođu do riječi, jer su ga poznavali.
U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade on, otide van na samotno mjesto, i ondje se je molio.
Simon i drugovi njegovi pohitješe za njim.
Kad su ga bili našli, rekoše mu: "Svi pitaju za te."
On im reče: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da tamo propovijedam; jer sam ja zato došao."
I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i đavle izgonio.
Jedan gubavac dođe k njemu, baci se pred njega na koljena i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti,"
Pun milosrđa pruži Isus svoju ruku, dotače ga se i reče mu: "Hoću, budi čist!"
Reče, i odmah guba otide s njega, i bio je čist.
Tada ga odmah otpusti
I strogo mu reče: "Pazi, da nikome što ne govoriš o tom! Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za očišćenje svoje žrtvu, koju je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!"
A jedva je on otišao, počne glasno pripovijedati taj događaj i posvuda ga razglasivati. Zato nije mogao Isus više javno ući u grad. Radije se zadržavao u samotnim mjestima. Ali su dolazili ljudi k njemu sa svih strana.