Radosna vijest Isusa Krista po Marku

Govorio im je u prispodobama: "Čovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa tijesak i načini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje.

Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara svoj dio prihoda vinogradskoga.

Ali ga oni uhvatiše, izbiše ga i otjeraše ga praznih ruku,

Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega zlostavili i pogrdili.

Posla još trećega, kojega ubiše. I tako još mnoge druge, koje što izbiše, što ubiše.

I još je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Njega posla najposlije k njima. Mislio je naime: "Bit će ih strah od sina mojega.

Ali vinogradari rekoše među se: "To je baštinik. Hajde, ubijmo ga; tada će baština pripasti nama!

Uhvatiše ga dale, ubiše ga, i izbaciše iz vinograda.

Što će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubit će vinogradare i drugima dati vinograd.

Nijeste li nikada čitali u Pismu ovo: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni;

To se dogodi od Gospodina, to je čudo pred očima našim?"

Tada su gledali da ga uhvate; ali su se pobojali naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom pridom.

Onda poslaše k njemu neke farizeje i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj izjavi.

Oni dođoše i rekoše mu: "Učitelju, znamo, ti si istinit i ne pitaš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko, nego učiš put Božji po istini. Je li dopušteno caru davati porez ili nije? Moramo li ga davati ili ne moramo li ga davati?"

On prozre njihovo licemjerje i reče im: "Zašto me kušate? Donesite mi denar, da ga vidim!"

Oni mu ga donesoše. On ih upita: "Čiji je ovo lik i natpis?" Odgovoriše mu: "Carev."

Isus im reče: "Dajte dakle caru, što pripada caru, a Bogu, što pripada Bogu!" I oni su mu se divili.

I dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. I oni ga upitaše.

"Učitelju", rekoše, "Mojsije nam je propisao: "Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece ne ostavi, onda ima brat njegov uzeti ženu njegovu i svojemu bratu podići potomka.

A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez potomka

Tada je uze drugi i umrije bez potomka, isto tako i treći,

I sva sedmorica ne ostaviše potomka. Poslije sviju umrije i žena.

Kojemu će sad od njih pripasti ona kao žena kod uskrsnuća, kad uskrsnu, jer su je sva sedmorica imala za ženu."

Isus im reče: "Nijeste li zato u zabludi, jer ne razumijete niti Pisma niti moći Božje?

Jer kad uskrsnu od mrtvih, više se ne žene i više se ne udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.

A što se tiče uskrsnuća od mrtvih, nijeste li čitali u knjizi Mojsijevoj na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?

On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Vi ste dakle vrlo u zabludi."

Jedan od književnika bio je slušao prepirku njihovu i opazio, kako im je odgovorio zgodno. I on pristupi i zapita ga: "Koja je prva od svih zapovijedi?"

Isus odgovori: "Prva glasi: "Čuj, Izraele, Gospodin, Bog naš, jest jedini Gospodin.

Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed.

Druga glasi: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od ovih nema."

Tada mu reče književnik: "Dobro, učitelju, posve si pravo rekao: "Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga

Njega ljubiti svim srcem, svom dušom, svom pameti kao samoga sebe: "To je vrednije od svih žrtava paljenica i zaklanica."

Kad vidje Isus, kako pametno odgovori, reče mu: "Nijesi daleko od kraljevstva Božjega." Otada ne usudi se više nitko da ga što zapita

Ipak sam David kaže u Duhu Svetom: "Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi mi s desnu moju, dok položim neprijatelje tvoje za: "podnožje nogama tvojim!

Sam David naziva ga, Gospodinom, kako može dakle biti sin njegov?" Veliko mnoštvo naroda slušalo ga je rado.

Dalje im reče u pouci svojoj: "Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće, da ih se pozdravlja na javnim mjestima

I da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama začelja

Oni prosipaju kuće udovičke i zato naoči izgovaraju duge molitve. Njih čeka stroži sud."

On je sjedio prema blagajni za prinose i vidio, kako narod ubacuje novce u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.

Jedna siromašna udovica dođe i metnu dvije lepte, što čini kvadrant.

Tada dozva učenike svoje i reče im: "Zaista, kažem vam: "Ova siromašna udovica metnula je više u blagajnu, nego svi drugi.

Jer svi drugi ubaciše od viška svojega, a ona metnu od siromaštva svojega sve, što je imala, svu hranu svoju."