Radosna vijest Isusa Krista po Marku

Odmah u rano jutro održaše vijećanje glavari svećenički sa starješinama i književnicima, cijelo visoko vijeće. Oni dadoše Isusa svezana odvesti i predati Pilatu.

I iznesoše glavari svećenički mnoge tužbe protiv njega.

Pilat ga upita dalje: "Zar ništa ne odgovaraš? Čuj ipak, što sve iznose protiv tebe!"

Ali Isus ne reče više ništa, tako da se je čudio Pilat.

O blagdanu običavao im je pustiti jednoga sužnja, kojega su smjeli zamoliti sebi.

Tada je ležao u zatvoru čovjek, po imenu Baraba, s drugim buntovnicima. Oni su u buni počinili umorstvo.

I tako izađe mnoštvo naroda gore i zamoli ono, što bi mu davao svagda.

Pilat ih upita: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?"

On je bio dobro zapazio, da su ga glavari svećenički bili predali iz zavisti.

Ali glavari svećenički podgovoriše narod, da im radije pusti Barabu.

Pilat im reče: "A što da činim s ovim, što ga zovete kraljem židovskim?"

Oni povikaše: "Razapni ga!"

"A što je zlo učinio?" upita ih Pilat. Oni su samo vikali još jače: "Razapni ga!"

Pilat htjede zadovoljiti narodu i pusti mu Barabu. A Isusa dade bičevati i predade da ga razapnu.

I vojnici ga odvedoše unutrašnjost dvora, u sudnicu, i sazvaše cijelu četu.

Ogrnuše mu skrletnu kabanicu, opletoše vijenac od trnja i metnuše ga na njega.

Tada su ga pozdravljali: "Zdravo, kralju židovski!"

Pritom su ga udarali trskom po glavi, pljuvali na njega, pregibali svoje koljeno i klanjali mu se.

Pošto su mu se bili tako narugali, svukoše mu skrletnu kabanicu i obukoše ga u vlastite haljine njegove. Tada ga izvedoše, da ga razapnu.

Natjeraše jednoga, koji je dolazio s polja i upravo prolazio, Simona iz Cirene, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

Tako ga dovedoše na mjesto Golgotu, što znači kosturnica.

Ondje mu dadoše vino sa smirnom. Ali on ne uze.

Tada ga razapeše i razdijeliše haljine njegove među se bacivši kocke za njih, tko će što dobiti.

Bila je treća ura, kad ga razapeše,

Natpis s oznakom njegove krivnje glasio je: "Kralj židovski."

S njim razapeše dva razbojnika, jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove,

Tako se ispuni riječ Pisma: "Ubrojen je među zločince,"

Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom i govorili: "Da, ti ćeš hram porušiti i u tri ga dana opet sagraditi!

Siđi s križa i spasi samoga sebe!"

Isto tako rugali mu se i glavari svećenički s književnicima i govorili jedan drugome: "Druge je spasavao, samoga sebe ne može spasiti.

Krist, kralj Izraelov, neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo!" Oni, što su bili s njim razapeti, rugali mu se,

O šestoj uri nastade tama po svoj zemlji, što je potrajala do devete ure.

O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi, lama sabaktani", što znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Neki od onih, Što su okolo stajali, čuše to i rekoše: "Zove Iliju."

Tada otrča jedan, napuni spužvu octa, natakne je na trsku, dade mu da pije i reče: "Da vidimo, hoće li doći Ilija, da ga skine!"

A Isus još jedanput povika iza glasa i izdahnu.

Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje.

Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio, gdje izdahnu tako, reče: "Zaista, ovaj je čovjek bio Sin Božji."

Izdaleka su gledale i žene, među njima Marija Magdalena. Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma.

One su ga bile pratile već u Galileji i posluživale ga. I još mnoge druge bile su tu, koje su bile s njim uzašle u Jerusalem.

Već je bila večer, usto priprava, dan uoči subote.

Tada dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također očekivao kraljevstvo Božje. On odvažno pođe k Pilatu i zamoli mrtvo tijelo Isusovo.

Pilat se začudi, da je već umro. Zato dozva satnika i zapita, je li umro.

Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo.

Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga položi u grob, koji je bio isječen u hridinu. Pred ulaz u grob navali kamen.

Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, gledale su, gdje je bio položen.