Radosna vijest Isusa Krista po Marku

Dođoše na drugu obalu mora u kraj gerazenski.

Kad izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah u susret čovjek s duhom nečistim.

On je stanovao u grobnim špiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima.

Jer su ga već često bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.

Neprestano, danju i noću, zadržavao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao je i udarao se kamenjem.

Kad vidje Isusa izdaleka, poteče, baci se pred njega ničice

I povika iza glasa: "Što ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega zaklinjem te Bogom, ne muči me!"

Jer mu je govorio: "Duše nečisti, izađi iz čovjeka!"

Upita ga: "Kako se zoveš?" "Legija mi je ime", odgovori mu; "jer nas je mnogo."

Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje.

Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja.

Tada ga zamoliše: "Daj da uđemo u svinje!"

On im dopusti. Izađoše dusi nečisti i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće komada, navali s brijega u more i potopi se u moru.

Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide, što se je bilo dogodilo.

Kad dođoše k Isusu i vidješe, kako čovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije, sjedi obučen i zdrave pameti, uplašiše se.

Očevici im propovijedaše, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama.

Tada ga zamoliše, da se udalji iz njihova kraja.

Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s njim ići.

Ali mu ne dopusti, nego mu reče: "Idi kući k svojima i pripovijedaj im, kako je veliku stvar učinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi.

On otide i uze navješćivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus učinio na njemu. I svi su se divili.

Kad je bio Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.

Tada dođe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge

I vruće ga zamoli: "Kćerka je moja na umoru. Dođi, metni na nju ruke, da ozdravi i ostane na životu!"

On pođe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega

Među njima je bila žena, koja je već dvanaest godina bolovala od tečenja krvi,

Mnogo je bila podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je još gore bivalo.

Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda straga njemu i dotače se haljine njegove;

Jer je govorila u sebi: "Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit ću."

Odmah prestade njezino tečenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od svoje bolesti.

Isus osjeti, da je sila izašla iz njega, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: "Tko se je dotakao moje haljine."

Učenici njegovi odgovoriše mu: "Ta vidiš, kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: "Tko se je dotakao mene?"

Ali je on pogledao onu, koja je to bila učinila.

Tada dođe žena uplašena i dršćući; jer je znala, što se je dogodilo s njom. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.

A on joj reče: "Kćeri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od bolesti svoje!"

Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: "Kći je tvoja umrla, što još trudiš Učitelja."

Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

I ne dade sobom ići nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.

Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.

Uđe i reče im: "Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava."

Tada mu se nasmijaše, a on istjera sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima svojim uđe u sobu, u kojoj je ležalo dijete.

Uze dijete za ruku i reče mu: "Talita kumi" to znači: "Djevojko, velim ti, ustani!"

Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je već dvanaest godina. Tada se začudiše čudom velikim.

A on im strogo naloži, da nitko ne dozna za to. Onda reče, neka joj dadnu jesti.