Radosna vijest Isusa Krista po Luki

Već su mnogi preduzeli da napišu izvještaj o događajima, što su se zbili među nama,

Onako, kako nam ih predadoše prvotni očevici i sluge riječi.

Tako i ja namislih da pomno ispitam sve događaje od prvih početaka njihovih i da ih po redu napišem tebi, plemeniti Teofile,

Da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka, u kojima si bio poučen.

U dane Heroda, kralja Judeje, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog reda Abije. Žena je njegova vukla lozu iz roda Aronova i zvala se Elizabeta.

Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.

A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama.

Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu i on vršio pred Bogom svetu službu,

Zapadne njega kockom po običaju svećeničkom, da ide u hram Gospodnji i prinese kad.

A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se.

Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji s desne strane žrtvenika kadionoga.

Kad ga vidje Zaharija, uplaši se i strah ga spopadne.

A anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Molitva je tvoja uslišena: "Elizabeta, žena tvoja, rodit će ti sina; nadjeni mu ime Ivan!

Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.

Jer će biti velik pred Gospodinom Vina i jaka pića neće piti, i već u utrobi majčinoj napunit će se Duha Svetoga.

Mnoge od djece Izraelove obratit će Gospodinu, Bogu njihovu.

Zaharija odgovori anđelu: "Po čemu da ja to spoznam? Jer sam ja star, i žena je moja poodmakla u godinama."

Anđeo mu reče: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest.

A jer nijesi vjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš onijemiti i nećeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude."

Narod je čekao na Zahariju, i čudio se, što se je tako dugo zabavio u hramu.

Kad je izašao, nije im mogao riječi progovoriti. Tada upoznaše, da je morao imati u hramu kakvo prikazanje. On im je namigivao, i ostade nijem.

Čim se dovršiše dani njegove službe, vrati se kući.

Poslije ovih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:

"Tako mi učini Gospodin: "On u ove dane milostivo skide s mene sramotu moju pred ljudima."

U šestom mjesecu poslan bi anđeo Gabriel u grad galilejski, koji se zove Nazaret,

K djevici zaručenoj mužu, kojemu je bilo ime Josip, iz kuće Davidove. Ime je djevici bilo Marija.

Anđeo uniđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama."

Na ove riječi uplaši se ona i pomisli, što ima da znači ovaj pozdrav.

Anđeo joj reče: "Ne boj se. Marija; jer si našla milost u Boga!

Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus.

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.

On će vladati nad kućom Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.

Marija reče anđelu: "Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?"

Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i Sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji.

I Elizabeta, rođakinja tvoja, u starosti svojoj zače sina, i ona, koju zovu nerotkinjom, broji već šesti mjesec.

Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar."

Tada reče Marija: "Evo, ja sam službenica Gospodnja; neka mi bude po riječi tvojoj!" I anđeo otide od nje.

U one dane ustade Marija i otide brzo u planinu u grad u Judi.

Uniđe u kuću Zahariju i pozdravi Elizabetu.

Čim je Elizabeta čula pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga.

Ona povika iza glasa: "Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!

Odakle meni ta milost, da majka Gospodina mojega dolazi k meni?

Jer evo, čim pozdrav tvoj dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.

Blagoslovljena je koja je vjerovala, da će se ispuniti, što joj je rekao Gospodin."

Tada reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina.

I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.

Pogledao je on u milosti na neznatnu službenicu svoju. Gle, od sada će me zvati Blagoslovljenom svi naraštaji.

Velike je stvari učinio na meni Moćni. Ime je njegovo sveto,

Milosrđe njegovo traje kroz sve naraštaje onima, koji ga se boje.

Moćno upravlja ruka njegova. Uništi srca puna oholosti.

Silnike sruši s prijestolja, neznatne podiže gore.

Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne.

Zauzeo se je za Izraela, slugu svojega, sjećajući se milosrđa svojega

S Abrahamom i potomcima njegovim dovijeka kao što je obećao ocima našim."

Marija ostade kod nje jedno mjesec dana. Tada se vrati kući.

Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina.

Njezini susjedi i rođaci čuli su, da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom.

U osmi dan dođoše da obrežu dijete i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije.

Ali majka njegova odgovori: "Ne, Ivan neka se zove!"

Rekoše joj: "Ali nitko u rodbini tvojoj nema toga imena."

I namigivali su ocu njegovu, kako bi on htio da ga nazovu.

On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: "Ivan je njegovo ime." Svi se tomu začudiše.

U isti čas otvoriše mu se usta i jezik se njegov razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.

Tada dođe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj govorilo se o svim ovim događajima.

Svi, koji su čuli to, razmišljali su o tom u srcu i govorili: "Što će biti iz ovoga djeteta?" Jer je ruka Gospodnja bila s njim.

Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i reče proročke riječi:

"Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pripravi mu otkup.

Bog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida: "

Spasenje od neprijatelja naših i iz ruke svih mrzitelja naših,

Kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka;

Tako htjede smilovati se ocima našim i spomenuti se svetoga zavjeta svojega

Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: "da će nam dati,

Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, da mu služimo bez straha

U svetosti i pravednosti sve dane života svojega

Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš naprijed pred Gospodinom, da mu pripraviš putove,

Da doneseš vijest spasenja narodu njegovu u oproštenju grijeha njegovih

Po dubokom milosrđu Boga našega. Pohodio nas je istok s visine,

Da obasja one, koji sjede u noći i u sjeni smrtnoj, da uputi korake naše na put mira."

Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana, kad se je pokazao pred Izraelom.