Radosna vijest Isusa Krista po Luki

Dalje reče učenicima svojim: "Bio je jedan čovjek bogat, koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen kod njega, da mu prosipa imanje.

On ga dade dozvati i reče mu: 'Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj.'

Tada upravitelj pomisli u sebi: 'Što da počnem, kad mi gospodar moj oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se.

Znam što ću činiti, da me prime u kuće svoje, kad me se digne s uprave.'

I dozva redom dužnike gospodara svojega. Prvoga zapita: 'Koliko si dužan gospodaru mojemu?'

Od odgovori: 'Što bata ulja.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje, sjedi i piši brzo pedeset!'

Drugoga zapita: 'Koliko Bi ti dužan?' On odgovori: 'Što korova pšenice.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje i piši osamdeset!'

Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, što je radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.

I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove!

Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko, je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj.

Ako vjerno ne upravljate nepravedno bogatstvo, tko će vam onda povjeriti istinito dobro?

I ako vjerno ne upravljate tuđe dobro, tko će vam onda dati, što je vaše?

Ni jedan sluga ne može dva gospodara služiti: ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali mu se.

Tada im reče: "Vi ste oni, koji se gradite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša, jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno.

Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješuje radosna vijest o kraljevstvu Božjemu, i svaki prodire silom u njega.

Ali je lakše da prođu nebo i zemlja, da propadne i jedna crtica od zakona.

Tko pusti ženu svoju i oženi se drugom, preljubu čini; i tko se oženi otpuštenicom, isto tako preljubu čini.

Bio je neki čovjek bogat; oblačio se u skerlet, u fini lan i gostio se sjajno svaki dan.

Pred njegovim vratima ležao je jedan siromah po imenu Lazar sav u čirovima.

Rado bi se bio on nasitio mrvicama, što su padale sa stola bogataševa. I psi su dolazili i lizali čirove njegove.

Tada umrije siromah. On bi od anđela odnesen u krilo Abrahamovo. I bogataš umrije i bi pokopan.

Kad u paklu usred muka svojih podiže oči svoje, vidje izdaleka Abrahama i u krilu njegovu Lazara.

Tada povika: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošlji Lazara, neka umoči u vodu vrh prsta svojega i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.'

Povrh svega toga zja među nama i vama širok jaz, tako da ni jedan ne moje odavde k vama prijeći, i ni jedan odatle ovamo doći, i ako bi htio.'

Onaj nastavi: 'Onda te molim, oče, pošlji ga u moju očinsku kuću!

Imam još pet braće, i neka Ih opomene, da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!'

Abraham reče: 'Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju!'

'Ne, oče Abrahame', odgovori onaj. 'Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti.'

A on mu reče: 'Ako ne slušaju Mojsija i proroka, neće vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.'"