Radosna vijest Isusa Krista po Luki

On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati.

Recite im: "U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.

A u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: 'Pribavi mi pravo protiv mojega protivnika!'

On nije htio zadugo. A najposlije reče u sebi: 'Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.

Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoći ću joj do njezina prava; inače doći će mi napokon i udarit će me po licu.'"

Gospodin nastavi: "Čujte, što govori nepravedni sudac!

A Bog izabranima svojim, koji dan i noć vapiju k njemu, da ne pomogne do njihovih prava, da ih pusti čekati?

Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali Sin čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?"

Nekima, koji su se puni pouzdanja u sebe držali pravednima i druge prezirali, rekoše prispodobu ovu:

"Dva čovjeka uzađoše u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.

Farizej stade i počne se moliti u sebi: 'Bože, zahvaljujem ti, što nijesam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubočinci ili kao ovaj carinik.

Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, što stečem.'

A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: 'Bože, milostiv budi meni grješniku!'

Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se."

Donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici počeše odbijati ljude.

A Isus dozva k sebi djecu i reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo Božje.

Zaista, kažem vam: "Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće ući u njega."

Jedan predstojnik zapita ga: "Učitelju dobri, što moram činiti, da postignem život vječni?"

Isus mu odgovori: "Što me zoveš dobrim; samo je Bog dobar.

Zapovijedi znaš: Ne čini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!"

On odgovori: "Sve sam to držao od mladosti svoje"

Kad je to čuo Isus, reče mu: "Još ti jedno fali: Prodaj sve, što imaš, i podaj siromasima, i imat ćeš blago u nebu. Tada dođi i idi za mnom!

Na ove riječi veoma se on ražalosti; jer je bio vrlo bogat.

Kad ga vidje Isus tako žalosna, reče: "Kako je teško imućnima ući u kraljevstvo Božje!

Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego li bogatašu ući u kraljevstvo Božje."

Tada upitaše slušatelji: "Tko se onda može spasiti?"

On odgovori: "Što je u ljudi nemoguće, u Boga je moguće."

Tada reče Petar: "Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom."

On im reče: "Zaista, kažem vam: "Nitko ne ostavi zbog kraljevstva Božjega kuću, roditelje, brata, ženu ili djecu,

On uze dvanaestoricu nasamo i reče im: "Evo idemo gore u Jerusalem. Ondje će se sve ispuniti, što su proroci pisali za Sina čovječjega.

On će biti predan neznabošcima; ismijan, zlostavljan i popljuvan.

Bičevat će ga i ubiti, ali treći će dan uskrsnuti."

A oni ništa od toga ne razumješe. Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne shvatiše, što je on stim mislio.

Kad se je približio k Jerihu, Jedan je slijepac sjedio kraj puta i prosio.

Čuo je, kako prolazi narod, i zapitao je, što je to.

rekoše mu, da prolazi Isus Nazarećanin.

Tada povika: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"

Oni, što su išli naprijed, korili sa, neka šuti, ali je on samo još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je bio došao,

Zapita ga: "Što hoćeš od mene?" On zamoli: "Gospodine, učini, da progledam!"

Isus mu reče: Progledaj! Vjera te je tvoja spasila."

Odmah progleda, i poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod, koji je bio to vidio, hvalio je Boga.