Radosna vijest Isusa Krista po Luki

Kad je on jednoga dana učio narod u hramu i navješćivao vijest spasenja, pristupiše k njemu glavari svećenički i književnici sa starješinama

I zapitaše ga: "Reci nam: "Kojom vlasti to činiš, ili tko ti je dao vlast za to?"

On im odgovori: "I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi:

Krštenje Ivanovo bijaše li je od neba ili od ljudi?"

Oni su razmišljali među se: "Reknemo li 'od neba', odgovorit će nam: 'Zašto mu onda ne vjerovaste?'

Reknemo li: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati; jer je uvjeren, da je Ivan prorok."

Tako odgovoriše, da ne znaju, odakle je.

Isus im reče: "Onda ni ja vama neću reći, kojom vlašću ovo činim."

On izreče narodu ovu prispodobu: "Jedan čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otide izvan zemlje na dulje vrijeme.

Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od roda vinogradskoga. Ali vinogradari izbiše ga i protjeraše ga praznih ruku.

Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku.

Posla još trećega. A oni i toga izbiše do krvi i izbaciše ga van.

Onda reče gospodar vinograda: 'Što da počnem? Poslat ću svojega sina ljubljenoga; njega će se možda pobojati.'

Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među se: 'To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.'

Izbaciše ga dakle iz vinograda van i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njina započeti?

Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima." Kad oni to čuše, rekoše: "Da se tako što ne dogodi!"

A on pogleda na njih i reče: "Pa što znači ona riječ u Pismu: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni?

Tko padne na ovaj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga."

Još u onaj dan gledali su književnici i glavari svećenički da stave ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom prispodobom.

Pazili su oštro na njega, i poslaše uhode, koji su se imali napraviti kao ljudi pravedni, da ga uhvate u riječi. Oni su ga tada htjeli predati poglavarstvu, vlasti namjesnika.

Je li nam je dopušteno plaćati caru porez ili ne?"

On prozre njihovo lukavstvo i reče im: "Što me kušate?

Pokažite mi denar! "Čiji je na njemu lik i natpis?" "Carev", odgovoriše.

Tada im reče: "Podajte dakle caru, što pripada caru, i Bogu, što pripada Bogu!"

Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se odgovoru njegovu i zašutješe.

Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše

I rekoše: "Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece nikakve, onda ima brat oženiti ženu i podignuti potomstvo bratu svojemu.

A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez djece.

Tada je uze drugi za ženu, a umrije bez djece,

Onda je uze treći, i tako svih sedam pomriješe, a da ne ostaviše potomaka.

Najposlije umre i žena.

Kojemu će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena."

Isus im odgovori: "Djeca ovoga svijeta žene se i udaju.

A koji se budu našli vrijednima biti dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, neće se više ženiti, niti će se udavati.

Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća.

A da će mrtvi uskrsnuti, i Mojsije pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu svi žive."

Tada rekne neki od književnika: "Učitelju, dobro si rekao."

I nijesu se više usudili da ga što zapitaju.

Tada ih on zapita: "Kako se može tvrditi, da je Krist sin Davidov?

David ipak sam govori u knjigi psalama: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi ob desnu moju,

Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.'

David dakle njega naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?"

Dok je slušao sav narod, reče učenicima svojim:

"Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih se pozdravlja na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i začelja na gozbama.

Oni jedu kuće udovicama i izgovaraju za to na oko duge molitve. Njih čeka stroži sud."