Radosna vijest Isusa Krista po Luki

Tada se diže sva skupština i dade ga odvesti k Pilatu.

Ondje ga počeše tužiti: "Nađosmo, da ovaj buni narod naš, da zabranjuje plaćati porez caru, i izdaje se za Krista kralja."

Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš."

Pilat izjavi glavarima svećeničkim i narodu: "Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome čovjeku."

Ali oni ostadoše pri tom: "On buni svojom naukom narod po svoj zemlji judejskoj, počevši od Galileje do ovdje."

Kad je to čuo Pilat, raspita se, je li on Galilejac.

Kad doznade, da je iz područja Herodova, posla ga k Herodu, koji je onih dana također boravio u Jerusalemu.

Herod se vrlo obradova, kad vidje Isusa, jer je odavno želio da ga vidi, jer je bio mnogo čuo za njega, i nadao se da će vidjeti od njega kakvo čudo.

I tako ga stade pitati za mnogo što. Ali mu Isus ništa ne odgovori.

Glavari svećenički i književnici stajali su pritom i tužili ga jednako.

Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu dade mu obući bijelu haljinu i posla ga tako natrag Pilatu.

U taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji.

I Pilat sazva glavare svećeničke, članove visokoga vijeća i narod

I reče im: "Dovedoste preda me ovoga čovjeka, jer da bun narod, Ja sam ga pred vama saslušao, ali nijesam dokazano našao nijedne od tužbi, što ih vi iznosite protiv ovoga čovjeka.

isto tako ni Herod jer ga posla natrag nama. Eto, on nije ništa učinio, što zaslužuje smrt.

Kaznit ću ga dakle i onda pustiti."

O blagdanu morao im je pustiti jednoga uznika.

Tada svi povikaše zajedno: "Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu!"

Ovaj je ležao u tamnici za nekakvu bunu u gradu i za neko umorstvo.

A Pilat im opet progovori, je je htio pustiti Isusa.

Ali su oni vikali: "Raspni ga, raspni!"

On ih upita po treći put: "Pa što je on počinio zlo? Ja ne nalazim na njemu ništa, što bi zasluživalo smrt. Kaznit ću ga i onda pustiti."

Ali su oni zahtijevali samo još žešće i glasnije, da se on raspne, i vika je njihova prodrla.

Pilat odluči, da se udovolji i njihovu zahtjevu.

Pusti im, koji je ležao a tamnici za bunu i za umorstvo, i koga su tražili. A Isusa žrtvova njihovoj volji,

Dok su ga vodili, zaustaviše nekoga Simona iz Cirene, koji je dolazio iz polja i metnuše na njega križ, da ga nosi za Isusom.

Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i žene, koje su za njim plakale i naricale.

Isus se obazre na njih i reče: "Kćeri jerusalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom!

Jer eto, doći će dani, kada će se reci: 'Blagoslovljene su nerotkinje, žene, koje ne rodiše i ne dojiše!'

Tada će se dovikivati gorama: 'Padnite na nas!' i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'

Jer kad je tako zelenu drvetu, što će onda biti od suha?"

S njim su vodili van još dva zločinca, da ih pogube.

Kad dođoše na mjesto, koje se zove Lubanja, raspeše ga ondje. Isto tako zločince, jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove.

Narod je tu stajao i gledao. A članovi visokoga vijeća rugali su se: "Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Pomazanik Božji, Izabranik."

I vojnici mu se rugali, pristupali su k njemu i pružali mu ocat

I govorili: "Ako si kralj židovski, spasi samoga sebe!"

Nad njim je bio natpis napisan pismom grčkim, latinskim i hebrejskim: "Ovo je Kralj židovski."

Jedan od zločinaca, što su visjeli na križu, hulio je na njega govoreći: "Zar nijesi ti Krist? Onda spasi samoga sebe i nas!"

A drugi ga je korio i govorio: "Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu?

Mi dakako s pravom; jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio."

Onda nastavi: "Isuse, spomeni me se, kad dođeš u kraljevstvo svoje!"

On mu reče: "Zaista, kažem ti: Danas još bit ćeš s menom u raju!"

Bilo je oko šeste ure, kad na svu zemlju pade tama, koja potraja do devete ure.

Sunce pomrča, i zavjes hramski razdera se na dvoje.

Tada povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Ovo reče i izdahnu.

Kad vidje satnik, što se dogodi, poče slaviti Boga i reče: "Zaista, ovaj je čovjek bio pravedan!"

Sav narod, koji je došao ovome prizoru i vidio, što se zbilo udarao se u prsa i vraćao se kući.

Svi znanci njegovi i žene, koje su išle za njim iz Galileje, stajali su u nekoj udaljenosti i gledali ovo.

I bio je vijećnik po imenu Josip, plemenit i pravedan čovjek, koji je bio rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i očekivao kraljevstvo Božje.

On nije bio pristao na njihov zaključak i postupak.

On ode k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo.

Tada ga skide, obavi ga platnom i položi ga u grob u hridini, u koji još nitko nije bio položen.

Bio je dan priprave, i subota je već osvitala.

žene, koje su bile s njim došle iz Galileje, išle su zajedno i vidjele su grob i sahranu njegova tijela.

Potom se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. A subotu provedoše u miru po zakonu.