Radosna vijest Isusa Krista po Luki

U prvi dan sedmice otidoše one vrlo rano grobu s mirisima, što su ih bile pripravile.

Nađoše kamen odvaljen od groba

I uniđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.

Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u sjajnim haljinama.

Od straha srušiše pogled na tlo. A oni im rekoše: "Što tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite se, kako vam reče, kad je još bio u Galileji:

Sin čovječji mora biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.

Tada se sjetiše riječi njegovih.

Vratiše se od groba i javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim.

Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i još druge s njima, koje ovu vijest donesoše apostolima.

A njihove riječi učiniše se ovima kao tlapnja i ne povjerovaše im.

Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad se je prignuo, vidje samo plahte gdje leže. Pun čuđenja nad tim otide kući.

Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus, koje je bilo udaljeno od Jerusalema šezdeset stadija.

Oni su se razgovarali među sobom o svemu, što se je bilo dogodilo.

Dok su se tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima.

Ali oči su njihove bile držane, te ga ne poznaše.

On im reče: "Kakav je to razgovor, što ga imate među sobom na putu?" Tada se žalosni zaustaviše.

Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: "Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, koji ne zna, što se je ondje dogodilo ovih dana?"

On ih upita "Što?" Odgovoriše mu: "To za Isusa Nazarećanina. On je bio prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom.

Naši glavari svećenički i prvaci predadoše ga, te se osudi na smrt, i raspeše ga.

A mi, smo se bili nadali, da će on izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo je danas treći dan, kako se je to dogodilo.

I neke su nas od naših žena uzbunile. One su bile rano ujutro na grobu,

Ali ne nađoše tijela njegova. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli, koji da su rekli, da on živi.

Neki od naših otidoše tada na grob i nađoše tako, kako su bile rekle žene; ali njega samoga ne vidješe."

Tada im on reče: "O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve što su navješćivali proroci!

Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unići u slavu svoju?"

I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o njemu u svim Pismima.

Tako se približiše k selu, u koje su išli. On se učinio, kao da hoće dalje ići.

A oni ga nukali i govorili: " Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se je već nagnuo." Tada se svrati s njima.

Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i pruži im ga.

Tada im se otvoriše oči, i poznaše ga. A njega nestade ispred očiju njihovih.

I oni rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo naše srce u nama, kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?"

Još u isti čas ustadoše, vratiše se u Jerusalem i nađoše jedanaestoricu skupa sa svojim drugovima.

Oni rekoše: "Gospodin je zaista uskrsnuo i javio se Simonu."

I pripovjediše, što se je bilo dogodilo na putu, i kako su ga poznali u lomljenju kruha.

Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: "Mir vam! (Ja sam, ne bojte se!)"

Od tjeskobe i straha oni su mislili, da vide duha.

On im reče: "Zašto ste se ustrašili i zašto se sumnje porađaju u srcima vašim?

Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni."

Iza ovih riječi pokaza im ruke i noge.

Ali od radosti i začuđenja nijesu oni još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: "Imate li ovdje što jesti?"

Oni mu dadoše komad ribe pečene i nešto meda.

On uze, i jeo je pred njihovim očima što preostade, dade njima.

On im reče: "Ovo je ono, što sam vam govorio, dok sam još bio s vama: "Sve se mora ispuniti, što stoji napisano o meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka i u psalmima."

Tada im otvori um, da razumiju Pismo,

I nastavi: "Tako stoji pisano: Krist mora trpjeti i treći da uskrsnuti od mrtvih.

U ime njegovo ima se propovijedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jerusalema.

Vi ste svjedoci ovome.

Evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas. Ostanite u gradu, dok ne budete opremljeni snagom odozgo!"

On ih izvede prema Betaniji, podiže ruke svoje i blagoslovi ih.

I blagoslivljajući ih rastade se od njih i uzađe na nebo.

Oni padoše ničice i pokloniše se.

Tada se s velikom radošću vratiše u Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i slavili su Boga. Amen.