Radosna vijest Isusa Krista po Luki

Ondje ostade četrdeset dana i bi kušan od đavla. Onih dana nije jeo ništa. Kad se oni navršiše, ogladnje.

Tada mu reče davao: "Ako si Sin Božji, zapovjedi ovome kamenu, da postane kruh

Isus mu reče: "Stoji pisano: "Čovjek ne živi samo o kruhu."

Tada ga odvede đavao na goru visoku, pokaza mu u trenut oka sva kraljevstva svijeta.

I reče mu: "Svu ovu moć i slavu dat ću tebi; jer je predana meni i dajem je kojemu hoću.

Ako se pokloniš meni, bit će sve tvoje."

Isus mu reče: "Stoji pisano: "Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!"

Tada ga odvede u Jerusalem, postavi ga navrh hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!

Jer stoji pisano: "Anđelima svojim naložio je za tebe, da te čuvaju.

Oni će te nositi na rukama svojim, da ne zapneš za kamen nogom svojom."

Isus mu reče: "Kazano je: "Ne kušaj Gospodina, Boga svojega!"

Kad svrši đavao sve kušnje svoje, otide od njega za neko vrijeme.

U sili Duha vrati se Isus u Galileju. Njegov se je glas raširio po svoj okolini.

Učio je u tamošnjim sinagogama, i svi su ga slavili.

Tako dođe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po običaju svojemu otide u subotu u sinagogu. Ustade da čita.

pružiše mu knjigu proroka Izaije. On otvori knjigu i namjeri se na mjesto, gdje je bilo napisano: "

"Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene,

Da proglasim milosnu godinu Gospodnju."

Tada zatvori knjigu, dade je natrag slugi i sjede. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega.

On im počne govoriti: "Danas se ispuni ova riječ Pisma, koju ste upravo čuli."

Svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima, što su tekle iz usta njegovih. Rekoše: "Nije li ovo sin Josipov?"

On im reče: "Vi ćete meni bez sumnje reći ovu poslovicu: Liječniče, izliječi sam sebe! Učini i ovdje u svojemu zavičaju velika djela, što su se, kako čujemo, dogodila Kafarnaumu!"

Onda nastavi: "Zaista, kažem vam Ni jedan prorok ne vrijedi što u svojemu zavičaju.

Kažem vam u istinu: "Kad se je u dane Ilijine bilo zatvorilo nebo tri godine i šest mjeseci i po svoj zemlji vladala velika glad, tada je bilo mnogo udovica u Izraelu.

Ali ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do k udovici u Sarfatu u području Sidona.

Tako je bilo i u vrijeme proroka Elišeja mnogo gubavih u Izraelu. Ali se ni jedan od njih ne očisti do Sirijca Naamana."

Na ove riječi svi se u sinagogi napuniše gnjeva.

Ustadoše, istjeraše ga iz grada i odvedoše do na rub gore, na kojoj je bio sagrađen njihov grad, da ga bace dolje.

Ali on prođe između njih i otide dalje,

Siđe u Kafarnaum, grad u Galileji, i učio je ondje u subotu.

Čudili su se nauci njegovoj, jer je riječ njegova bila puna moći.

U sinagogi je bio čovjek, koji je bio apsjednut od nečistog duha. On povika iza glasa:

"Odlazi! Što mi imamo s tobom posla, Isuse Nazarećanine! Jesi li došao da nas upropastiš? Znam, tko si, Svetac Božji."

Isus mu zapovjedi: "Umukni i izađi iz njega!" Tada se baci zli duh na sredinu i izađe iz njega, a da mu nije naudio.

Svi su se začudili i govorili jedan drugome: "Kakva je to riječ! Silnom moći zapovijeda on nečistim duhovima, i oni izlaze!"

Glas o njemu raširi se po svoj okolini

Iz sinagoge pođe u kuću Simonovu. Punica Simonova ležala je od teške groznice. Zamoliše ga, da Joj pomogne.

On se prignu k njoj, zapovjedi groznici, i ona je pusti. Odmah ustade i posluži ih.

Kad sunce zađe, dovodili su svi k njemu svoje bolesnike, koji su trpjeli od raznih bolesti. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih.

Iz mnogih su izašli zli dusi, koji su vikali iza glasa: "Ti si Sin Božji!" A on im je prijetio i nije im dao reci, da znadu da je Krist.

Kad nastade dan, iziđe na samotno mjesto. Ali ga je tražio narod, pa ga i našao. Htjeli su ga zadržati i ne dati mu da otide.

A on im reče: "I drugim gradovima moram navijestiti radosnu vijest o kraljevstvu Božjem; jer sam za to poslan."

I tako je propovijedao po sinagogama galilejskim.