Radosna vijest Isusa Krista po Luki

On je stajao kod Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega, da sluša riječ Božju.

Tada vidje dvije lađice, gdje stoje na obali. Ribari su bili izašli iz njih i čistili mreže svoje.

On uzađe u jednu od lađica, koja je pripadala Simonu, i zamoli ga, da malo otisne od kopna. Tada sjede i uze učiti narod iz lađice.

Kad je bio svršio svoj govor, reče Simonu: "Izvezi na pučinu, i bacite mreže svoje, te lovite!"

"Učitelju," odgovori Simon, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.

Učiniše to i uhvatiše tako mnogo riba, da su im se razdirale mreže.

Zato mahnuše drugovima svojim u drugoj lađici, da dođu i da im pomognu. I dođoše. Napuniše obje lađe, tako da su se gotovo potopile.

Kad to vidje Simon Petar, pade Isusu pred noge i reče: "Gospodine, otidi od mene; jer sam čovjek griješan!"

Jer je bilo obuzelo udivljenje njega i sve drugove njegove zbog ribolova, što su ga bili učinili;

Isto tako i Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Simonovi. Tada reče Isus Simonu: "Ne boj se! Od sad ćeš ljude loviti."

Tada izvukoše lađice na zemlju, ostaviše sve i otidoše za njim.

On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio čovjek sav u gubi. Čim je vidio Isusa, baci se pred njega na lice ničice i zamoli: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

On pruži ruku svoju, dotaknu ga se i reče: "Hoću; očisti se!" Odmah guba pade s njega.

A on mu zabranili da nikomu ne govori, i reče: "Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za očišćenje svoje, kako je propisao Mojsije; neka im to služi za svjedočanstvo!"

Glas o njemu širio se sve dalje. U četama stjecali su se ljudi, da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti.

A on je odlazio na samotna mjesta i molio se.

Jednoga je dana učio, a sjedili su pritom farizeji i književnici, koji su bili došli iz svih sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalema. Tada ga natjera sila Gospodnja na jedno iscjeljenje.

Ljudi donesoše na nosiljkama čovjeka uzeta. Kušali su da ga unesu u kuću i postave pred njega.

Ali zbog mnoštva naroda nijesu ga mogli unijeti. Zato se popeše na krov i kroz crepove spustiše ga s posteljom na sredinu pred Isusa.

Kad vidje vjeru njihovu, reče: "Čovječe, oprošteni su ti grijehi tvoji."

Tada su pomislili u sebi književnici i farizeji: "Tko je ovaj, što huli na Boga? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?"

Isus prozre pomisli njihove i reče im: "Što mislite u srcima svojim?

Što je lakše reći: "Oprošteni su ti grijehi tvoji? ili reći: "Ustani i hodaj?

Ali znajte, da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!" I tada reče uzetome: "Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kući!"

Odmah ustade on pred očima njihovim, uze postelju, na kojoj je bio ležao, i otide kući slaveći Boga.

Svi su bili obuzeti udivljenjem i hvalili su Boga. Puni straha rekoše: "Danas smo vidjeli čudo."

Potom otide i vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini. Reče mu: "Hajde za mnom!"

On ustade, ostavi sve i pođe za njim.

I dade mu Levije u kući svojoj veliku gozbu. Veliko mnoštvo carinika i drugi ljudi bili su s njim za stolom.

Zbog toga su mrmljali farizeji i književnici. Rekoše učenicima njegovim: "Zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?"

Isus im reče: "Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.

Nijesam došao da zovem na pokajanje pravednike nego grješnike."

Oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi kao i farizejski poste često i mole se, a tvoji jedu i piju."

Isus im reče: "Možete li svatove natjerati da poste, dok je zaručnik među njima?

Ali će doći dani, kad će im se ugrabiti zaručnik. Onda će postiti u one dane."

A pripovijedao im i prispodobu: "Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne prišiva je na staru haljinu; inače razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove.

Nitko ne lijeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove. Ono se prolije, i mjehovi propadnu.

Nego vino novo mora se lijevati u mjehove nove

Nitko, koji je pio staro vino, neće odmah novoga. Veli: "Staro je bolje."