Radosna vijest Isusa Krista po Luki

On sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svima zlim duhovima i da iscjeljuju od bolest;.

Tada ih posla da navješćuju kraljevstvo Božje i da iscjeljuju bolesnike.

Reče im: "Ne uzimajte ništa na put, ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca; ni dvoje haljine da imate!

Kad dođete u koju kuću, onda ostanite, dok odatle ne pođete dalje.

A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!

Oni zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike.

Četverovlasnik Herod čuo je o svima ovim događajima i pao je u nemir, jer neki rekoše "Ivan je uskrsnuo od mrtvih."

Drugi: "Ilija se pojavio." Opet drugi: Jedan je od starih proroka uskrsnuo."

Herod reče: "Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj, o kojemu čujem takve stvari?" I želio ga je vidjeti.

Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve, Što su bili učinili. Tada se povuče s njima na samotno I mjesto u području grada Betsaide.

, A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio prijazno, govorio im o kraljevstvu Božjem i iscjeljivao sve, koji su trebali iscjeljivanja.

Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanaestorica k njemu i rekoše: "Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaselke, da potraže stan i hranu; jer smo ovdje u pustom kraju."

On im reče: "Podajte in vi neka jedu!" Oni odgovoriše: "Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; i morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo."

Bilo je naime oko pet tisuća ljudi. Tada on reče učenicima svojim: "Posadite ih u hrpe po pedeset!"

Učiniše tako i sve ih posadiše.

Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Onda ih prelomi i dade ih učenicima, da razdaju narodu.

Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanaest punih košarica od komada, što pretekoše.

Kad se je jedanput sam molio, i samo učenici njegovi bili s njim, zapita ih: "Za koga me drže ljudi?"

Oni odgovoriše: "Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Još drugi misle, da je koji uskrsnuo od starih proroka."

Tada ih upita dalje: "A za koga me vi držite?" Petar odgovori: "Za pomazanika Božjega."

A on im zabrani strogo, da nigdje nikome to ne govore.

Pridodade: "Sin čovječji mora trpjeti mnogo, bit će od starješina, glavara svećeničkih i književnika odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti,"

A svima reče: "Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!

Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, spasit će ga.

Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?

Jer tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u slavi svojoj, Očevoj i svetih anđela.

Kažem vam zaista: "Od onih, koji stoje ovdje, neki neće okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Božjega."

Jedno osam dana iza ovih govora uze Petra, Ivana i Jakova sobom i uzađe na goru, da se pomoli.

Dok se je molio, promijeni se lice njegovo, i odjeća njegova postade sjajnobijela.

I dva su čovjeka govorila s njim: "Mojsije i Ilija.

Pokazaše se u slavi i govorili su o svršetku njegovu, što ga je imao naći u Jerusalemu.

Petar i drugovi njegovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe slavu njegovu i obadva čovjeka, koji su stajali s njime.

Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: "tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu," Nije znao što govori.

Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se, kad oni zađoše u oblak.

A iz oblaka povika glas: "Ovo je Sin moj izabrani, njega slušajte!

Kad je bio glas prestao, bio je Isus opet sam. Oni su šutjeli i u one dane nijesu nikome ništa pripovijedali o tom, što su bili vidjeli.

Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu u susret veliko mnoštvo naroda.

Tada povika jedan čovjek iz naroda: "Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega; jedinac mi

Zao duh hvata ga, tada najedanput zaviče. On ga drma tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga izlomi svega.

Molio sam učenike tvoje, da ga istjeraju; ali ne mogoše."

Isus reče: "O nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo sina svojega!"

Dok se je još približavao, trgao ga je i drmao zao duh. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag ocu njegovu.

Sve se je divilo veličini Božjoj. Dok su se svi čudili svemu, što je on činio, reče učenicima svojim: "

"Upamtite dobro riječi ove: "Sin čovječji bit će predan u ruke čovječje."

Ali oni ne razumješe riječi ove, ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali da ga zapitaju za nju.

Dođe im misao u pamet, tko je od njih najveći.

Jer je Isus poznavao pomisli srdaca njihovih, uze dijete, stavi ga uza se i reče im:

Tko primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a tko mene prima, prima onoga, koji me je poslao, jer tko je najmanji među vama svima, on je velik."

Ivan izvijesti: "Učitelju, vidjesmo, kako jedan u ime tvoje izgoni đavle. Zabranismo mu, jer ne pripada našemu učeničkom zboru."

Isus mu reče: "Ne branite mu; jer tko nije protiv vas, za vas Je."

Približavali se dani uzeća njegova. Tada on čvrsto nakani da ide u Jerusalem.

I posla glasnike pred sobom. Oni otidoše i dođoše u jedno mjesto Samarije, da mu priprave gdje će prenoćiti,

Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jerusalem.

Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih uništi?"

A on se okrenu i ukori ih rekavši: "Ne znate, čijega ste duha.

Sin čovječji nije došao da upropasti duše, nego da ih spasi". I tako otidoše u drugo mjesto.

Kad su išli dalje putem, reče mu jedan: "Ići ću za tobom, kamo god pođeš."

Isus mu reče: "Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin čovječji nema mjesta, gdje bi mogao nasloniti glavu svoju."

Drugoga pozva: "Hajde za mnom!" On odgovori: "Gospodine, pusti me da najprije otidem i pokopam oca svojega."

Isus mu reče: "Pusti neka mrtvi pokopavaju svoje mrtvace; a ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje!"

Opet drugi reče: "Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim s porodicom svojom."

Isus mu reče: "Ni jedan, koji metne ruku svoju na plug i opet se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."