Radosna vijest Isusa Krista po Ivanu

"Zaista, zaista, kažem vam: tko ne ulazi na vrata u ovčinjak nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik.

A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama.

Njemu vratar otvara, i ovce slušaju glas njegov. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih.

I kad ispusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega."

Ovu prispodobu reče im Isus. Ali oni ne razumješe, što im htjede stim reći.

Tada im reče Isus opet: "Zaista, zaista, kažem vam: "Ja sam vrata k ovcama.

Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nijesu slušale.

Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropašćuje. Ja dođoh, da imaju život i obilatije imaju.

Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje život svoj za ovce.

A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi, a vuk grabi ih i razgoni.

A najamni bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje.

Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.

I druge ovce imam, koje nijesu iz ovoga ovčinjaka, i one mi valja dovesti, i čut će glas moj, i bit će jedno stado i jedan pastir.

Zato me ljubi Otac, jer ja život svoj polažem, da ga opet uzmem.

Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem, i vlast imam položiti ga, i vlast imam uzeti ga opet. Ovu sam zapovijed primio od Oca svojega."

Opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi.

Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima i luduje. Što ga slušate?"

Drugi su govorili: "Ove riječi nijesu opsjednutoga. Zar može đavao slijepima oči otvarati"

A bila je tada u Jerusalemu svetkovina posvećenja hrama. I bila je zima.

Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu.

Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: "Dokle ćeš mučiti dušu našu? Ako si ti Krist, kaži nam otvoreno!"

Isus im odgovori: "Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče za me.

Ali vi se vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca.

Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu.

I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz ruke moje.

Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.

Ja i Otac jedno smo."

A Židovi opet uzeše kamenje, da ga kamenuju.

Isus im reče: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih djela kamenujete?"

Židovi mu odgovoriše: "Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, praviš se Bogom."

Isus im reče: "Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?

Ako one nazva bogovima, na koje dođe riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti.

Smijete li vi onda za onoga, kojega Otac posveti i posla na svijet, tvrditi: 'Huliš na Boga,' što rekoh: 'Sin sam Božji!'

Ako ne činim djela Oca svojega, ne vjerujte mi!

Ako li činim, i ako meni nećete vjerovati, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete, da je Otac u meni i ja u Ocu."

Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im se izmače iz ruku.

I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje.

Mnogi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve, što reče Ivan za ovoga, bilo je istinito."

I mnogi ondje vjerovaše u njega.