Radosna vijest Isusa Krista po Ivanu

Kad je Isus bio ovo izrekao, izađe s učenicima svojim preko potoka Kidrona, gdje je bio vrt, u koji uđe on, i učenici njegovi.

A Juda, izdajnik njegov, znao je ono mjesto, jer se je Isus često sastajao ondje s učenicima svojim.

Onda Juda uze četu vojnika i sluge od glavara svećeničkih i farizeja i dođe onamo s zubljama i sa svjetiljkama i s oružjem.

A Isus, koji je znao sve, što će biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga tražite"

Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: "Ja sam." A s njima je stajao i Juda, izdajnik njegov.

A kad im reče: "Ja sam, ustuknuše natrag i popadoše na zemlju.

Onda ih opet zapita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina."

Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove nek idu!"

Tako se je imala ispuniti riječ, koju reče: "Ne izgubih nijednoga od onih, koje si mi dao."

A Simon Petar izvadi mač, što ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga svećenika, i odsiječe mu desno uho. A slugi je bilo ime Malho.

Onda reče Isus Petru: "Zadjeni mač svoj u korice! Čašu što mi je dade Otac, zar da je ne pijem?"

A četa, zapovjednik i sluge židovske uhvatiše Isusa i svezaše ga;

I odvedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki svećenik one godine.

A Kaifa je bio onaj, koji je bio dao savjet Židovima: "Bolje je, da umre jedan čovjek za narod."

Za Isusom je išao Simon Petar i drugi učenik. Ovaj je učenik bio poznat velikomu svećeniku, i uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika;

A Petar je stajao vani kod vrata. Onda izađe drugi učenik, koji je bio poznat velikomu svećeniku, i reče vratarici, te uvede Petra.

Onda reče sluškinja vratarica Petru: "Nijesi li i ti od učenika ovoga čovjeka?" On reče: "Nijesam."

A sluge su i podvornici stajali kod žeravice, jer je bila zima, i grijali se. A i Petar je stajao s njima i grijao se.

A veliki svećenik zapita Isusa za učenike njegove i za njegovu nauku.

Isus mu odgovori: "Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda učio u sinagogi i u hramu, gdje se svi Židovi skupljaju, i ništa nije bio govorio u potaji.

Što pita s mene? Pitaj one, koji su slušali, što sam im govorio. Evo, ovi znadu, što sam ja govorio."

A kad ovo reče, jedan od sluga, koji su, stajali ondje, udari Isusa po obrazu i reče: "Zar tako odgovaraš velikomu svećeniku?"

Isus mu reče: "Ako zlo rekoh, dokaži, da je zlo; ako li dobro, što me biješ?"

I Ana ga posla svezana velikomu svećeniku Kaifi.

A Simon Petar stajao je i grijao se. Onda mu rekoše: "Nijesi li i ti od učenika njegovih?" On zataji i reče: "Nijesam."

Jedan od sluga velikoga svećenika, rođak onome, kojemu je Petar bio odsjekao uho, reče mu: "Nijesam li te ja vidio u vrtu s njim?"

Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva.

Od Kaife povedoše Isusa u sudnicu. A bilo je jutro; i oni ne uđoše u sudnicu, da se ne bi onečistili, nego da bi mogli jesti Pashalnu večeru.

Tako Pilat izađe k njima i reče: "Koju tužbu iznosite na ovoga čovjeka!"

Odgovoriše mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga bili predali tebi."

A Pilat im reče: "Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu!" A Židovi mu rekoše: "Mi ne smijemo nikoga pogubiti."

Tako se je imala ispuniti riječ Isusova, kojom je označio, kakvom će smrću umrijeti.

Onda uđe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?"

Isus odgovori: "Govoriš li to sam od sebe, ili ti drugi rekoše za mene?"

Pilat odgovori: "Zar sam ja Židov? Narod tvoj i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?"

Isus odgovori: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga svijeta kraljevstvo moje, onda bi se sluge moje borile, da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

Reče mu Pilat: "Što je istina?" I kad to reče, izađe opet Židovima i reče im: "Ja nikakve krivnje ne nalazim na njemu.

A u vas je običaj, da vam jednoga pustim za blagdan Pashe. Hoćete li dakle, da vam pustim kralja židovskoga!"

Onda povikaše svi: "Ne ovoga, nego Barabu!" A Baraba je bio razbojnik.