Radosna vijest Isusa Krista po Ivanu

Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo dočuli, da on, Isus, dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.

- Uostalom Isus sam nije krstio, nego učenici njegovi. -

Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.

A morao je proći kroz Samariju.

Tako dođe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljišta, što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.

Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je oko šeste ure.

Tada dođe žena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se napijem!"

Učenici njegovi naime bili su otišli u grad da kupe jela.

Žena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, Židov, možeš iskati od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?" - Židovi naime nijesu družili sa Samarijancima.

Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Božji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se napijem', ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu."

žena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živa?

Jesi li ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova?"

Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti.

Tada ga zamoli žena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim više i da ne dolazim ovamo po vodu."

Isus još reče: "Idi, zovni muža svojega i dođi onda opet ovamo!"

Žena odgovori: "Nemam muža." Isus joj reče: "Pravo si rekla: 'Nemam muža.'

Jer si imala pet muževa, i sad koga imaš, nije ti muž. To si pravo rekla."

Reče mu žena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.

Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se mora klanjati Bogu."

Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jerusalemu.

Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.

Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži Otac.

Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."

Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći."

Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."

U taj čas dođoše učenici njegovi. Oni su se čudili, što je govorio sa ženom. Ali ni jedan ne upita: "što tražiš od nje?" ili: "Što govoriš s njom?"

Žena ostavi svoj krčag, otide u grad i reče ljudima:

"Dođite! Vidite čovjeka, koji mi reče sve, što sam učinila! Da nije to Krist?"

Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.

Uto su ga molili učenici: "Učitelju, jedi!"

A on im reče: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."

Tada učenici rekoše jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"

Isus im reče: "Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo.

Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca, i dolazi žetva?' Eto, velim vam, podignite oči svoje i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

I koji žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se raduju zajedno koji sije i koji žanje.

Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'

Ja vas poslah da žanjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste."

Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovaše u njega, jer je svjedočila žena: "On mi reče sve, što sam učinila."

Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dva dana.

I mnogo ih više vjerova zbog nauke njegove.

Oni rekoše ženi:, "Sad ne vjerujemo više zbog izjave tvoje; jer sami čusmo i znamo: "Ovaj je zaista Spasitelj svijeta."

Poslije dva dana otide odatle u Galileju.

Jer je sam Isus posvjedočio, da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.

A kad dođe u Galileju, primiše ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, što je bio učinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili došli na blagdan.

Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu.

Kad je on čuo, da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bi sišao i sina mu iscijelio; jer je ležao na umoru.

Isus mu reče: "Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.

Reče mu kraljevski činovnik: "Gospodine, siđi, dok nije umrlo dijete moje!"

Isus mu reče: "Idi! Sin tvoj živi," Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus, i ode.

A već na putu dođoše mu u susret sluge njegove i javiše, da njegov sin živi.

Upita ih za uru, u koju mu je bilo lakše. Rekoše mu: "Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica."

Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I vjerova on i sva kuća njegova.

To je bilo drugo čudo, koje učini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Božji.