Radosna vijest Isusa Krista po Ivanu

Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga.

Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa, koja je činio na bolesnicima.

Tada uzađe Isus na goru i sjede ondje s učenicima svojim.

A bio je blizu židovski blagdan Pashe.

I kad Isus podiže oči i vidje, da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: "Odakle ćemo kupiti kruha, da ovi jedu?"

- A ovo reče, da ga kuša; jer je sam znao, što će činiti. -

Filip mu odgovori: "Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo dobije."

Jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, reče mu:

"Ovdje je jedan dječak, koji ima pet kruhova ječmenih i dvije ribe. Ali što je to za tolike?"

Isus reče: "Učinite da ljudi posjedaju!" Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu. Posadi se dakle muževa na broj oko pet tisuća.

A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od riba, koliko htjedoše.

Kad su se bili nasitili, reče učenicima svojim: "Skupite komade, što preostaše, da ne propadnu!"

Skupiše dakle i napuniše dvanaest košari komada od pet kruhova ječmenih, što preteče iza onih, što su jeli.

Kad ljudi vidješe čudo, što ga je bio učinio Isus, rekoše: "Ovo je zaista prorok, koji ima doći na svijet."

Isus doznade, da hoće da dođu, te ga silom učine kraljem. Zato otide opet u goru - posve sam.

Kad bi uveče, siđoše učenici njegovi na more,

Uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se je bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.

Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.

Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkališta) kad ugledaše Isusa, gdje ide po moru i približuje se k lađici. Oni se uplašiše.

A On im reče: "Ja sam. Ne bojte se!"

I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je za čas bila lađica na obali, na koju su išli.

Sutradan mnoštvo naroda, što je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila samo još jedna lađica, i da Isus nije bio ušao u lađicu s učenicima svojim, nego da su učenici njegovi bili otišli sami,

Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh.

Sad dakle vidje narod, da ondje više nema Isusa ni učenika njegovih, uđoše u lađe i dođoše a Kafarnaum, da traže Isusa.

Nađoše ga preko mora i upitaše ga: "Učitelju, kad si došao ovamo?"

Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam, tražite me, ne što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se.

Starajte se ne a jelo, što prolazi, nego za jelo, što ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac."

Tada ga upitaše: "Što moramo činiti, da izvršimo djela Božja?"

Isus im odgovori: "Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla."

Oni mu odgovoriše: "Koji dakle ti činiš znak, da vidimo i da i vjerujemo? Što radiš?

Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: 'Kruh s neba dade im da jedu.'"

Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba.

Jer je kruh Božji onaj, koji silazi s neba i daje život svijetu."

Tada mu rekoše: "Gospodine, daj nam svagda taj kruh!"

Isus im reče: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće nikad ožednjeti.

Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.

Sve, što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van.

Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.

A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, što mi dade, ništa ne izgubim, nego da ih uskrsnem u posljednji dan.

A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan."

Tada su mrmljali Židovi na njega, što reče: "Ja sam kruh (živi), koji siđe s neba."

Rekoše: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: 'Ja siđoh s neba?'"

Isus im reče: "Ne mrmljajte među sobom!

Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.

Zaista, zaista, kažem vam: "Tko vjeruje u mene, ima život vječni.

Ja sam kruh života.

Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.

Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.

Ja sam kruh živi, koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta."

Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: "Kako nam može ovaj dati tijelo svoje da jedemo?"

Isus im reče: "Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.

Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj, koji jede mene, živjeti zbog mene.

Ovo je kruh, koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka."

Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

Mnogi od učenika njegovih, koji su to čuli, rekoše: "Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?"

Isus je znao, da učenici njegovi mrmljaju na to, i reče im: "Zar vas ovo sablažnjava?

A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore, gdje je prije bio?

Duh je ono, što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi, koje vam ja rekoh, jesu duh i život.

Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje i tko će ga izdati. -

"Zato", nastavi on, "rekoh vam: "Nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Oca mojega."

Otada mnogi od učenika njegovih odstupiše, i nijesu više išli s njim.

Tada upita Isus dvanaestoricu: "Hoćete li i vi otići?"

Simon Petar odgovori mu: "Gospodine, kojemu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.

I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Božji."

Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"

A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga je izdati.