Radosna vijest Isusa Krista po Ivanu

I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.

Učenici njegovi zapitaše ga: "Učitelju, tko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodio slijep?"

Isus odgovori: "Ni on ne sagriješi, ni roditelji njegovi, nego da se objave djela Božja na njemu.

Meni valja raditi djela onoga, koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne može raditi.

Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."

Kad reče ovo, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom oči slijepčeve

I reče mu: "Idi, operi se u kupelji Siloamu - što prevedeno znači Poslan. - Otide dakle, opra se i dođe videći.

A susjedi i koji su ga prije bili vidjeli kao prosjaka, rekoše: "Nije li ovo onaj, što je sjedio i prosio?"

Jedni rekoše: "Jest, on je!" A drugi: "Nije, nego mu je sličan." A on je govorio: "Ja sam."

Tada ga upitaše: "Kako ti se otvoriše oči?"

On odgovori: "Onaj čovjek, koji se zove Isus, načini blato i pomaza oči moje i reče mi: "Idi u kupelj Siloam i operi se, Otidoh, oprah se, i vidim."

Upitaše ga dalje: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

Dovedoše k farizejima onoga, koji je bio prije slijep.

A bila je subota, kad načini Isus blato i otvori mu oči.

Opet ga dakle upitaše farizeji, kako je progledao. A on im reče: "Blato metnu mi na oči, i oprah se, i vidim."

Tada rekoše neki od farizeja: "Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote." A drugi rekoše: "Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?" I bio je razdor među njima.

Rekoše dakle opet slijepcu: "Što veliš ti za njega, koji ti otvori oči" On odgovori:, "Prorok je."

I ne povjerovaše Židovi za njega, da je bio slijep i da je progledao, dok ne dozvaše roditelje onoga, što je progledao;

I zapitaše ih: "Je li ovo vaš sin, za koga vi kažete, da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi?"

Odgovoriše im roditelji njegovi: "Znamo, da je ovo sin naš i da se je rodio slijep.

A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je velik, neka sam govori, za sebe!"

Ovo rekoše roditelji njegovi, jer su se bojali Židova, jer su se već bili dogovorili Židovi, da se svaki, koji bi ga priznao za Krista, izopći iz sinagoge.

Zato rekoše roditelji njegovi: "On je veliki. Pitajte njega!"

Tada dozvaše opet čovjeka, koji je bio slijep, i rekoše mu: "Podaj Bogu slavu! Mi znamo, da je ovaj čovjek grješnik."

A on im odgovori: "Je li grješnik, ne znam. Jedno znam, da sam bio slijep, a sad vidim."

Upitaše ga: "Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?"

Odgovori im: "Već sam vam rekao, a nijeste slušali. Što ćete opet slušati? Nećete li i vi postati učenici njegovi?"

Tada ga izgrdiše i rekoše: "Ti budi učenik njegov, a mi smo učenici Mojsijevi!

Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo, odakle je."

Odgovori im onaj čovjek: "To i jest čudnovato, što vi ne znate, odakle je, a on otvori oči moje.

A znamo, da Bog ne sluša grješnika, nego ako tko poštuje Boga i čini volju njegovu, onoga usliši.

Otkako je svijeta, nije se čulo, da je tko otvorio oči rođenom slijepcu.

Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti."

Odgovoriše mu: "U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?" I izbaciše ga van.

Čuo je Isus, da ga izbaciše, i kad ga nađe, upita ga: "Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?"

On odgovori: "Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega!"

Isus mu reče: "l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj."

A on reče: "Vjerujem, Gospodine", i baci se pred njega ničice.

Isus nastavi: "Ja dođoh na sud na ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji vide, da postanu slijepi."

To su čuli neki od farizeja, koji su bili s njim, i upitaše ga: "Jesmo li i mi slijepi?"

Isus im odgovori: "Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: 'Vidimo', zato vaš grijeh ostaje."