Djela Apostolska

U mojemu prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu, što je Isus činio i učio

Do dana, kad je apostolima Duhom Svetim izabranima dao naloge i onda bio uzet u nebo.

Poslije muke svoje dao im je mnoge dokaže za to, da je on živ. Kroz četrdeset dana on im se je javljao i govorio im o kraljevstvu Božjem.

Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im, da ne idu iz Jerusalema, nego da čekaju obećanje Očevo, "koje": (reče) "čuli ste od mene.

Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana krstiti Duhom Svetim."

Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti kraljevstvo Izraelovo?"

On im odgovori: "Nije vaše znati vremena ili časove, što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti.

Nego ćete primiti jakost Duha Svetoga, kad siđe na vas i bit ćete mi onda svjedoci u Jerusalemu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."

I kad to reče, bi podignut pred očima njihovim. Uze ga oblak iz očiju njihovih.

I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijelim haljinama.

Oni rekoše: "Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo! Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, tako će doći, kao što vidjeste da ide u nebo."

Tada se vratiše u Jerusalem s gore, koja se zove Maslinska. Ona je blizu Jerusalema, jedan subotni dan hoda.

Kad dođoše tamo, uzađoše u gornju dvoranu, gdje su obično stajali, i to Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, sin Alfejev, Simon Revnitelj i Juda, brat Jakovljev.

Ovi su svi ustrajali jednodušno u molitvi zajedno sa ženama, s Marijom, majkom Isusovom, i s braćom njegovom.

I u dane one ustade Petar između braće - bilo je ljudi zajedno oko sto i dvadeset - i reče:

"Ljudi braćo, trebalo je da se ispuni Pismo, koje proreče Duh Sveti na usta Davidova za Judu, koji je bio vođa onima, što uhvatiše Isusa.

On se je brojio s nama, i primio je dio ove službe.

Od plaće nepravedne on steče njivu, ali se objesi i puče po sredini, i izli se sva utroba njegova.

To postade poznato svima stanovnicima Jerusalema, i prozva se ona njiva njihovim jezikom Akeldama, što znači krvna njiva.

U knjizi psalama stoji naime pisano: Stan njegov neka bude pust, i neka ne bude nikoga, koji bi stanovao u njemu, i službu njegovu neka primi drugi!

Treba dakle od ovih ljudi, koji su bili, s nama za sve vrijeme, kako među nas uđe i izađe Gospodin Isus,

Počevši od krštenja Ivanova do dana, kad bi uzet od nas, da bude s nama svjedok njegova uskrsnuća jedan od njih.

I postaviše dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, prezimenom Just, i Matiju.

Tada su molili: "Ti, Gospodine, koji poznaješ srca sviju, pokaži, koga si od ove dvojice izabrao,

Da primi mjesto službe ove i apostolstva, iz kojega ispade Juda, da ode na mjesto svoje."

I baciše kocke za njih. I pade kocka na Matiju, i bi on pribrojen jedanaestorici apostola.