Djela Apostolska

A čuli su apostoli i braća, što su bili u Judeji, da su i neznabošci primili riječ Božju.

I kad uzađe Petar u Jerusalem, prigovoriše mu oni iz obrezanja

I rekoše: "Zašto si ušao k ljudima neobrezanim i jeo s njima?"

A Petar počevši izlagati im redom govoreći:

"Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I u zanosu vidio sam viđenje, gdje silazi posuda nekakva kao veliko platno, što se na četiri ugla spušta s neba, i dođe do preda me.

A čuo sam i glas, što mi je govorio: 'Ustani, Petre, pokolji i jedi!'

A ja rekoh: 'Nipošto, Gospodine, jer ništa okaljano i nečisto nikada ne uđe u usta moja.'

Ali glas s neba progovori i po drugi put: 'Ne zovi nečistim, što je Bog očistio!'

A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.

I gle, odmah tri Čovjeka stadoše pred kućom, u kojoj sam bio ja, poslani k meni iz Cezareje.

A duh mi reče, da idem s njima ne oklijevajući ništa. A dođoše s menom i ovo šest braće, i uđosmo u kuću čovjeka.

I on nam pripovjedi, kako je vidio anđela u kući svojoj, koji je stao i rekao mu: "Pošlji u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar!

On će ti reći riječi, kojima ćeš se spasiti ti i sva kuća tvoja.

A kada ja počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih, kao i na nas u početku.

Onda se sjetih riječi Gospodinove, kako je govorio: 'Ivan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim.'

Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama, koji vjerovasmo u Gospodina Isusa Krista: tko, sam ja da bih mogao zabraniti Bogu?"

A kad čuše ovo, umiriše se, i slavili su Boga i govorili: "Dakle i neznabošcima dade Bog pokajanje za život."

A oni, što se razišli zbog progonstva, koje nastade za Stjepana, prođoše do Fenicije Cipra i Antiohije nikomu ne propovijedajući riječi Božje do samim Židovima.

A neki od njih bili su Ciprani i Cirenci, koji su došavši u Antiohiju propovijedali i Helenistima navješćujući, Gospodina Isusa.

I bila je ruka Božja s njima, i velik ih je broj vjerovao i obratio se Gospodinu.

Vijest o tome dođe do ušiju Crkvi u Jerusalemu. I poslaše Barnabu u Antiohiju.

Kad on dođe tamo i vidje milost Božju, obradova se i opomenu sve, da svim srcem ostanu vjerni Gospodinu.

A bio je on vrli čovjek, pun Duha Svetoga i vjere. Tako se mnogi narod pridruži Gospodinu.

Tada on zaputi u Tarz, da potraži Savla. Nađe ga i uze ga sa sobom u Antiohiju.

I oni se cijelu godinu zadržaše u toj crkvi, i učili su mnogi narod. U Antiohiji se najprije učenici nazvaše kršćani.

A u one dane siđoše iz Jerusalema proroci u Antiohiju.

Jedan od njih po imenu Agab ustade i ponukan Duhom proreče glad veliki, što će biti po svemu svijetu. I bio je za Klaudija.

Tada zaključiše učenici, da svaki prema mogućnosti pošlje nešto u pomoć braći u Judeji.

To i učiniše poslavši prinose starješinama po Barnabi i Savlu.