Djela Apostolska

A u crkvi, koja je bila u Antiohiji, bili su proroci i učitelji: "Barnaba i Simeon, koji se zvao Niger i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom četverovlasnikom, i Savao.

Tada postivši i pomolivši se položiše ruke na njih i otpustiše ih.

Oni dakle poslani od Duha Svetoga otidoše u Seleuciju, i odanle otploviše u Cipar,

I došavši u Salaminu propovijedali su riječ Božju u sinagogama židovskim, A imali su i Ivana u službi.

Oni prođoše sav otok do Pafa. Tamo nađoše nekog čovjeka vračara, lažna proroka, Židova, kome je bilo ime Barjesu.

On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zaiska, da čuje riječ Božju.

Ali Elimas vračar - jer to znači ime njegovo - protivio im se i gledao je da odvrati namjesnika a od vjere.

A Savao, koji se zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavši na njega

Reče: "O puni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ kvariti pravih putova Gospodnjih?

I sad eto ruke Gospodnje na te: "Bit ćeš slijep i nećeš vidjeti sunca za neko vrijeme. I ujedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i tražiti, tko da ga povede.

Tada namjesnik, kad vidje što bi, vjerova diveći se nauci Gospodnjoj.

A kad se Pavao i drugovi njegovi odvezoše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalem.

A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju u Pisidiji. Tu u dan subotni uđoše u sinagogu i sjedoše.

A po čitanju zakona i proroka poslaše glavari sinagoge k njima i rekoše: "Ljudi braćo, ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite!"

Tada ustade Pavao i mahnuvši rukom reče: "Ljudi Izraelci i koji se bojite Boga, čujte.

Bog naroda ovoga izabra oce naše i podiže narod, kad su bili u tuđini, u zemlji egipatskoj, i rukom ih jakom izvede iz nje.

I do četrdeset godina hranio ih je u pustinji.

I uništivši sedam naroda u zemlji kanaanskoj dade im u posjed zemlju njihovu.

Za četiri stotine i pedeset godina. Potom im dade suce do proroka Samuela.

I otada su tražili kralja, i dade im Bog Saula, sina Kišova, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina.

I uklonivši njega podiže im Davida za kralja. Njemu dade svjedočanstvo: 'Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti u svemu volju moju.'

Od njegova roda podiže Bog po obećanju Izraelu Spasitelja Isusa.

Kad je Ivan pred njegovim dolaskom propovijedao krštenje pokajanja svemu narodu Izraelovu.

I kad je Ivan svršavao trku svoju, govorio je: "Ja nijesam onaj, za koga me držite. Ali on dolazi za mnom, kojemu ja nijesam dostojan odvezati obuću na nogama.

Ljudi braćo, sinovi roda Abrahamova, i koji se među vama boje Boga! Nama je poslana riječ ovoga spasenja.

Jer oni, što stanuju u Jerusalemu, i glavari njihovi nijesu poznali ovoga, i osudivši ga ispunili su riječi proroka, koje se čitaju svake subote.

I premda nijesu našli nijedne krivnje na njemu, što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata, da ga pogubi.

I kad svršiše sve, što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i položiše u grob.

Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih treći dan.

I pokazivao se je mnogo dana onima, što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jerusalem, koji su sada svjedoci njegovi pred narodom.

I mi vam navješćujemo radosnu vijest, da je Bog obećanje, što ga je dao ocima našim, ispunio djeci našoj uskrsnuvši Isusa;

Kao što, je i u drugom psalmu napisano: "Ti si sin moj, ja sam te danas rodio.

A da ga je uskrsnuo od mrtvih, i da se on nije imao više vratiti u truhlost, izreče ovako: "Udijelit ću vama, milosti pouzdane, što sam svečano obećao Davidu.

Zato i na drugom mjestu govori: "Nećeš dati, da tvoj Svetac vidi truhlosti.

Ali je David usnuo, izakako je bio u naraštaju svojemu služio volji Božjoj. On se je pridružio ocima svojim i vidio je truhlosti.

A kojega je Bog uskrsnuo, nije vidio truhlosti.

Neka vam je dakle na znanje, ljudi braćo, da se po njemu vama propovijeda oproštenje grijeha.

I od svega, oda što se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdava se u njemu svaki, koji vjeruje.

Gledajte dakle, da ne dođe na vas ono, što proroci kažu:

'Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite! Jer ja činim djelo u dane vaše, djelo, koje nećete vjerovati, ako vam tko ispriča.'"

A kad su izlazili oni, molili su ih, da im se ove riječi govore u drugu subotu.

Kad se je skupština razišla, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih došljaka. A oni su ih u razgovoru svjetovali, da ustraju u milosti Božjoj.

A iduće subote skupi se gotovo sav grad, da čuje riječ

A kad vidješe Židovi narod, napuniše se zavisti, i govorili su protiv riječi Pavlovih i psovali su.

A Pavao i Barnaba rekoše posve smjelo: "Vama je najprije trebalo da se propovijeda riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sebe držite da nije ste vrijedni vječnoga života, evo se obraćamo k neznabošcima.

Jer nam tako zapovjedi Gospodin: 'Postavljam te za svjetlost neznabošcima, da budeš na spasenje do kraja zemlje.'"

A kad čuše neznabošci, radovali su se i slavili riječ Božju, i vjerovaše, koliko ih je bilo određeno za život vječni.

I riječ se je Božja raznosila po svoj okolini.

Ali Židovi podgovoriše pobožne i poštene žene i prvake gradske, te podigoše progonstvo na Pavla i Barnabu, i istjeraše ih iz svoje zemlje.

A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij.

A učenici su bili puni radosti i Duha Svetoga.